Albanski nacionalizam je skupina ideja i koncepata među etničkim Albancima koja su nastala početkom 19. vijeka tokom albanskog narodnog preporoda. Pojam je povezan i sa sličnim konceptima kao što su albanijanizam[1][2][3][4][5] (albanski: Shqiptaria ili Shqiptarizmi), panalbanijanizam (albanski: Panshqiptarizmi) i Velika Albanija.
Tokom komunističke vladavine u Albaniji, radilo se na povezivanju Albanaca sa Ilirima, kao i na prisvajanju historije antičke Grčke. Tokom vladavine Envera Hoxhe, naučnici, posebno arheolozi, bili su primorani da ustanove vezu između Albanaca i Ilira. Ipak, i danas među Albancima preovladavaju koncepti iz perioda albanskog narodnog preporoda, iako su ideologije iz doba Hoxhine vladavine i dalje prisutne u Albaniji, Makedoniji i na Kosovu.
Albanski nacionalizam pridaje veliki značaj mogućnosti ilirskog doprinosa albanskoj etnogenezi. U nekim albanskim krugovima i dalje je prisutna ideja da su Albanci potomci Pelazga, a da su Iliri, Etrurci, antički Makedonci i stanovnici Epira pelaškog porijekla. Jedina značajnija ličnost albanskog nacionalizma iz srednjeg vijeka je Skenderbeg, s obzirom da Albanci nisu imali svog carstva ili kraljevstva.