Antigona (Sofoklo)

Antigona (Ἀντιγόνη) Tragedija grčkog književnika Sofokla, izvedena prvi put oko 442 pr. Kr. Radnja zasnovana na mitovima o sudbini Edipova roda, a obrađuje temeljni zaplet kada Edipova kći Antigona, unatočoj izravnoj zapovjedi Kreonta, vladara Tebe, pokapa brata Polinika koji je u sukobu s bratom Eteoklom i ujakom Kreontom pokušao zauzeti Tebu, pri čemu je ubijen. Kreont ne želi prekršiti vlastitu zapovjed jer vjeruje da je u bitnom interesu države da Antigona bude živa zazidana u grobnicu. Prorok Tirezija, međutim, tvrdi kako bogovi to ne odobravaju, pa Kreont naloži otvaranje grobnice, ali kad se Antigona već bila objesila. Kreontov sin Hemon, kojemu je ona bila zaručnica, tada se ubije, a ubije se i Kreontova žena Euridika kada čuje za udes sina i njegove zaručnice. Takav je zaplet oblikovan izuzetnom vještinom, a napetost je dijlozima pojačana do konačne suprotnosti između dosljednosti Kreonta kao političkog vladara i Antigonina uvjerenja da ljubav i poštivanje tradicije čine najviše vrjednosti. U neminovnom sukobu ova dva načela izvrsno se ocrtavaju i karakterne osobine likova, pa je mitska priča samo temelj i svojevrsna pozadina Sofoklova dramaturškog umijeća.

Antigona se drži vrhunskim ostvaranjem svjetske književnosti, a o važnosti i značenju njezine tematike govore i brojne, često različite interpretacije, kao i drame koje su je prerađivale i prilagođavale drugim vremenima, od kojih je izuzetno vrijedna istoimena drama francuskoga književnika J. Anouilha, izvedena 1944., koja radnju smješta u okvire okupirane Francuske u doba Drugoga svjetskog rata.^[1]

1. ^ Solar, Milivoj (2007). Književni leksikon. Zagreb: Matica Hrvatska. ISBN 978-953-150-780-6.