Antropometrija (grč. ἄνθρωπος - anthropos = čovjek + μέτρον - metron = mjera) je bioantropološki metod proučavanja ljudskih kvantitativnih, tj. mjerljivih i brojljivih osobina.[1]
Kvantitativne osobine (lat. quantitas = kolikoća, količina, veličina; odomaćeno: kvantitet) imaju takav vid promjenjivosti koji se opisuje, mjeri i imenuje jedinicama jednog ili više postojećih sistema mjera (m, m2, m3, itd.) ili se izražava neimenovanim brojevima, na osnovu jednostavnog prebrojavanja osnovnih jedinica posmatranja (broj eritrocita u 1 ml krvi ili dlaka na srednjem članku prstenjaka i sl.). Uobičajeno je da se mjerne osobine označavaju kao metričke, a one koje se registriraju brojanjem – kao merističke; budući da svi njihovi modaliteti uvijek imaju brojni izraz, i jedne i druge se svrstavaju u numeričke.
Kvantitativna svojstva variraju kontinuirano (neprekinuto, postojano) – fluktuirajuće (kolebljivo, talasasto), po čemu su poznata i pod nazivima kontinuirana ili fluktuirajuća. Prema tome, kod njih se, između krajnjih granica promjenljivosti, može izdvojiti neprekinuti niz "prijelaznih" modaliteta. Zavisno od preciznosti mjerenja i širine raspona varijacije, između dva ekstrema ovakvih osobina može se pojaviti praktično neograničen broj modaliteta (varijanti), pri čemu se susjedne varijable u posmatranom nizu mogu međusobno minimalno razlikovati.
Kvantitativnu promjenljivost ispoljava ogroman broj izrazito polimorfnih – mjerljivih i brojljivih morfološko–anatomskih, biohemijsko–fizioloških, mentalnih i ostalih svojstava ljudskog organizma kao što su: broj papilarnih linija (na prstima šake), tjelesna visina i masa, količina pigmenta u različitim organima, stupanj osjetljivosti (prag nadražaja) čula, krvni pritisak, količina šećera u krvi, brzina fizioloških procesa i tjelesnih pokreta, snaga mišića, koeficijent inteligencije i mnoga druga.
Antropometrija obuhvata niz specijalnih podrućja, kao što su biometrija, kraniometrija, osteometrija itd.