Ban Stjepan

Ban Stjepan Kulinić je treći poznati vladar samostalne bosanske države. Bio je sin bana Kulina i, najvjerovatnije, njegove supruge, banice Vojslave. Aktivno je učestvovao u događanjima vezanim za papinu istragu religije Kulina i Vojslave.^[1]

Smrću oca i dolaskom na bansko prijestolje, okreće se od politike svoga oca i postaje vjeran ugarskom kralju. Zbog svega toga njegova popularnost u Bosni je naglo opala i tokom cijelog perioda vlasti bio je nepopularan vladar. Ovakvom statusu pridonijeti će i činjenica da se odrekao učenja Crkve bosanske i prihvatio katoličanstvo kao svoju religiju.^[2]

U periodu njegove vladavine učenje Crkve bosanske ne samo da se proširilo na kompletan prostor srednjovjekovne Bosne, nego je duboko zahvatilo i prostor južne Ugarske (današnja Hrvatska), pa čak i dijelove sjeverne Italije i južne Francuske.

Upravo zbog protjerivanja krstjana, pripadnika Crkve bosanske, skinut je sa vlasti 1232. Na njegovo mjesto je došao Matej Ninoslav, odani pripadnik Crkve bosanske i protivnik kralja Andrije II. Stjepan je izbjegao kod svog sina Sibslava, koji je bio knez Usore. Umro je 1236.^[1][3]

1. ^ ^{a b} Enver Imamović: Korijeni Bosne i bosanstva: izbor novinskih članaka, predavanja sa javnih tribina, referata sa znanstvenih skupova i posebnih priloga, Međunarodni centar za mir, 1995.
2. ^ "Ban Stjepan Kulinić (1204 – 1232) – Ugarski poltron i gotovo nepoznat vladar". BosnaE. Pristupljeno 9. 2. 2022.
3. ^ Dominik Mandić: Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića: Bosna i Hercegovina : Sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, Ziral, 1978.