Ban Stjepan Kulinić je treći poznati vladar samostalne bosanske države. Bio je sin bana Kulina i, najvjerovatnije, njegove supruge, banice Vojslave. Aktivno je učestvovao u događanjima vezanim za papinu istragu religije Kulina i Vojslave.[1]
Smrću oca i dolaskom na bansko prijestolje, okreće se od politike svoga oca i postaje vjeran ugarskom kralju. Zbog svega toga njegova popularnost u Bosni je naglo opala i tokom cijelog perioda vlasti bio je nepopularan vladar. Ovakvom statusu pridonijeti će i činjenica da se odrekao učenja Crkve bosanske i prihvatio katoličanstvo kao svoju religiju.[2]
U periodu njegove vladavine učenje Crkve bosanske ne samo da se proširilo na kompletan prostor srednjovjekovne Bosne, nego je duboko zahvatilo i prostor južne Ugarske (današnja Hrvatska), pa čak i dijelove sjeverne Italije i južne Francuske.
Upravo zbog protjerivanja krstjana, pripadnika Crkve bosanske, skinut je sa vlasti 1232. Na njegovo mjesto je došao Matej Ninoslav, odani pripadnik Crkve bosanske i protivnik kralja Andrije II. Stjepan je izbjegao kod svog sina Sibslava, koji je bio knez Usore. Umro je 1236.[1][3]