Bedrena kost (Os femoris) (Os longissimum) | |
---|---|
![]() Poližaj bedrene kosti (crvena) | |
![]() Lijeva bedrena kost – otraga Polazišta: Musculus gastrocnemius, musculus vastus lateralis, Musculus vastus medialis i musculus vastus intermedius Hvatišta: Musculus gluteus maximus, musculus gluteus medius, musculus gluteus minimus, musculus iliopsoas, bočna grupa rotatora, adduktorski mišići kuka Kuk: acetabulum karlice (odozgo) koljeno: sa tibijskom patelom (odozdo) | |
Identifikatori | |
MeSH | D005269 |
TA98 | A02.5.04.001 |
TA2 | 1360 |
FMA | 9611 |
Anatomska terminologija |
Bedrena kost, bedrenjača, butna ili natkoljenična kost (lat. femur) je najduža i najsnažnija kost u ljudskom tijelu. Sastoji se od tijela (trupa), gornjeg i donjega kraja. Na gornjem je kraju glava bedrene kosti, koja se zglobljava u zglobu kuka. Glava ove kosti se nastavlja u vrat, koji se kod starijih osoba s izraženom osteoporozom, pri padovima, često lomi. Na spoju vrata i trupa u dva su hvatišta mišića obrtača (trohanteri). Na donjem kraju tijela, nalaze se dvije kvrge (kondili), koje se uzglobljuju u koljenskom zglobu.[1][2][3][4][5]
Proksimalni i distalni dio kosti noge kod četveronogih kičmenjaka omogućavaju hodanje ili skakanje, kao kod većine kopnenih sisara, ptica, mnogih gmizavaca, kao što su gušteri i vodozemaca, kao što su žabe.
U kičmenjaka sa četiri noge, kao što su psi i konji, femur se može naći samo u zadnjim udovima. Glava butne kosti (lat. caput humeri) se zglobljava i artikuliše sa acetabulumom u karličnoj kosti formirajući zglob kuka, a distalni dio femura artikulira sa tibijom i koljenom formiranjući zglob koljena.[6]
|author=
(pomoć)