Bengalski jezik (Bangga Bhasa) je indoarijski jezikJužne Azije koji se razvio iz Sanskrta, Palija i prakritskog jezika. Ponekad se za njega, pod uticajem engleskog, koristi izraz Bengali, dok se on sam naziva Bangla jezikom. Sa otprilike 234 miliona izvornih govornika i još 39 miliona kao govornika drugog jezika od 2017. godine, bengalski je šesti najgovorniji maternji jezik i sedmi jezik po broju govornika po ukupnom broju govornika u svijetu.[1][2] Bengalski je peti najzastupljeniji indoevropski jezik.
Bengalski se razvijao više od 1300 godina. Bengalska književnost, sa svojom milenijum starom književnom historijom, bila je razvijena tokom bengalske renesanse i jedna je od najplodnijih i najraznovrsnijih književnih tradicija u Aziji. Pokret za bengalski jezik od 1948. do 1956. koji je zahtijevao da bengalski bude službeni jezik Pakistana podstakao je bengalski nacionalizam u istočnom Bengalu što je dovelo do pojave Bangladeša 1971. godine. UNESCO je 1999. priznao 21. februar kao Međunarodni dan maternjeg jezika u znak priznanja pokreta jezika.[12][13]
Ovisno o tome da li se hindi i urdu smatraju jednim jezikom, bengalski jezik predstavlja četvrti ili peti jezik na svijetu.