Sporazum između Austro-Ugarske, Francuske, Njemačke, Velike Britanije i Irske, Italije, Rusije i Osmanlijskog Carstva o rješavanju pitanja na istoku | |
---|---|
![]() Jugoistočna Evropa nakon Berlinskog kongresa | |
Kontekst(i) | Berlinski kongres, poslije Rusko-turskog rata (1877–1878) |
Potpisan | 13. juli 1878. |
Lokacija | Berlin, Njemačko Carstvo |
Potpisnici |
Berlinski sporazum (formalno Sporazum između Austro-Ugarske, Francuske, Njemačke, Velike Britanije i Irske, Italije, Rusije i Osmanskog Carstva o rješavanju pitanja na istoku) potpisan je 13. jula 1878.[1] Nakon ruske pobjede nad Osmanskim Carstvom u Rusko-turskom ratu (1877–1878), glavne sile su restrukturirale mapu balkanskog regiona. Oni su poništili neke od ekstremnih dobitaka koje je Rusija utvrdila u preliminarnom Sanstefanskim mirom, ali su Osmanlije izgubile svoje glavne posjede u Evropi. Bio je to jedan od tri glavna mirovna sporazuma u periodu nakon Bečkog kongresa 1815. Bio je to završni čin Berlinskog kongresa (13. juni – 13. juli 1878) i uključivao je Veliku Britaniju i Irsku, Austro-Ugarsku, Francusku, Njemačku, Italiju, Rusiju i Osmansko Carstvo. Njemački kancelar Otto von Bismarck bio je predsjedavajući i dominantna ličnost.
Najvažniji zadatak Kongresa bio je odlučivanje o sudbini Bugarske, ali je sama Bugarska isključena iz učešća u pregovorima, na rusko insistiranje.[2][3] U to vrijeme, budući da nije bila suverena država, Bugarska nije bila subjekt međunarodnog prava, a isto je važilo i za same Bugare. Isključenje je već bila utvrđena činjenica na Carigradskoj konferenciji velikih sila, koja je godinu dana ranije održana bez ikakvog bugarskog učešća.
Najznačajniji rezultat konferencije bilo je zvanično priznanje novih nezavisnih država Rumunije, Srbije i Crne Gore (koje su decenijama de facto djelovale samostalno).
Political History