Biljke

Biljke
Raspon fosila: Mezoproterozoik → Sadašnjost
Sistematika
Carstvo	Plantae Haeckel, 1866
Naddivizije
Chlorokybophyta Mesostigmatophyta Spirotaenia Chlorobionta Kenrick & Crane 1997 Chlorophyta Streptobionta Kenrick & Crane 1997 Klebsormidiophyceae Charophyta (kamenjače) ?Chaetosphaeridiales Coleochaetophyta Zygnematophyta Embryophyta Engler, 1892 (kopnene biljke) Marchantiophyta (jetrenjače) Bryophyta (mahovine) Anthocerotophyta (antocerote) †Horneophyta †Aglaophyta Tracheophyta (vaskularne biljke)
Sinonimi
Viridiplantae Cavalier-Smith 1981[1] Chlorobionta Jeffrey 1982, emend. Bremer 1985, emend. Lewis and McCourt 2004[2] Chlorobiota Kenrick and Crane 1997[3] Chloroplastida Adl et al., 2005 [4] Phyta Barkley 1939 emend. Holt & Uidica 2007 Cormophyta Endlicher, 1836 Cormobionta Rothmaler, 1948 Euplanta Barkley, 1949 Telomobionta Takhtajan, 1964 Embryobionta Cronquist et al., 1966 Metaphyta Whittaker, 1969

Biljke su uglavnom višećelijske, pretežno fotosintetske eukariote carstva Plantae. Historijski gledano, biljke su tretirane kao jedno od dva carstva, uključujući sva živa bića koja nisu životinje, a sve alge i gljive tretirane su kao biljke. Međutim, sve današnje definicije Plantae, isključuju gljive i neke alge, kao i prokariote (archaea i bakterije). Po jednoj definiciji, biljke tvore kladus Viridiplantae (latinski naziv za "zelene biljke"), grupu koja uključuje cvjetnice, četinare i ostale golosjemenjače, paprati i nihove srodnike, jetrenjače, mahovine i zelene alge, ali isključuju crvene i smeđe alge.

Zelene biljke većinu energije dobijaju iz sunčeve svjetlosti putem fotosinteze u primarnim hloroplastima koji su izvedeni iz endosimbioze sa cijanobakterijama. Njihovi hloroplasti sadrže hlorofile a i b, što im daje karakterističnu zelenu boju. Neke biljke su paraziti ili mikotrofi i izgubile su sposobnost proizvodnje normalnih količina hlorofila ili fotosinteze. Za biljke su karakteristične seksualna reprodukcija i smjena generacija, mada je aseksualna reprodukcija također česta.

Postoji oko 320.000 vrsta biljaka, od kojih velika većina, otprilike 260-290 hiljada, proizvode sjeme.^[5] Zelene biljke daju značajan doprinos ukupnoj količini svjetskog molekulskog kisika,^[6] > i su osnova većine ekosistema na Zemlji. Biljke koje proizvode zrna, voće i povrće također čine osnovnu ljudsku hranu i bile su pripitomljavane hiljadama godina. Imaju i mnogo drugih namjena, kao ukrasi, građevinski materijali, materijal za pisanje i, u velikoj raznolikosti, bile su izvor lijekova i psihoakrivnih suopstanci. Nauka o biljakama poznata je pod nazivom botanika, jedna od bioloških nauka.

1. ^ Cavalier-Smith, T. (1981). "Eukaryote kingdoms: Seven or nine?". BioSystems. 14 (3–4): 461–481. doi:10.1016/0303-2647(81)90050-2. PMID 7337818.
2. ^ Lewis, L.A.; McCourt, R.M. (2004). "Green algae and the origin of land plants". American Journal of Botany. 91 (10): 1535–1556. doi:10.3732/ajb.91.10.1535. PMID 21652308.
3. ^ Kenrick, Paul; Crane, Peter R. (1997). The origin and early diversification of land plants: A cladistic study. Washington, D.C.: Smithsonian Institution Press. ISBN 978-1-56098-730-7.
4. ^ Adl, S.M. et al. (2005). "The new higher level classification of eukaryotes with emphasis on the taxonomy of protists". Journal of Eukaryote Microbiology. 52 (5): 399–451. doi:10.1111/j.1550-7408.2005.00053.x. PMID 16248873.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
5. ^ "Numbers of threatened species by major groups of organisms (1996–2010)" (PDF). International Union for Conservation of Nature. 11. 3. 2010. Arhivirano s originala (PDF), 21. 7. 2011. Pristupljeno 27. 4. 2011. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)
6. ^ Field, C.B.; Behrenfeld, M.J.; Randerson, J.T.; Falkowski, P. (1998). "Primary production of the biosphere: Integrating terrestrial and oceanic components". Science]]. 281 (5374): 237–240. Bibcode:1998Sci...281..237F. doi:10.1126/science.281.5374.237. PMID 9657713. Arhivirano s originala, 25. 9. 2018. Pristupljeno 10. 9. 2018.