Bitka za Monte Cassino (poznata još kao Bitka za Rim i Bitka za Cassino) bila je serija od četiri napada Saveznika na Zimsku liniju u Italiji koju su držali Nijemci i Italijani. Cilj je bio proboj do Rima.
Početkom 1944. zapadna polovina Zimske linije bila je pod čvrstom rukom Nijemaca koji su kontrolirali dolinerijekaRapido, Liri i Garigliano, kao i neke od okolnih vrhova i grebenova. Ovi elementi sačinjavali su Gustavovu liniju. Monte Cassino, drevna opatija na vrhu brda, koju je 529. osnovao sv. Benedikt, dominirala je nad obližnjim gradomCassinom i ulazima u doline Lirija i Rapida, ali Nijemci je nisu zauzeli. Ipak, postavili su vojnike na neke položaje na strmim padinama ispod zidina opatije.
Bojeći se da opatija čini dio njemačkih odbrambenih linija, prvenstveno kao mjesto za izviđanje, Saveznici su je odlučili bombardirati 15. februara, pa su američkibombarderi bacili 1.400 tonabombi na nju.[6] Ruine koje su ostale nakon bombardiranja sada su nudile još bolju zaštitu od zračnih i artiljerijskih napada, pa su njemački padobranci dva dana poslije zauzeli položaje u ruševinama opatije. Između 17. januara i 18. maja Saveznici su četiri puta napali Monte Cassino i Gustavovu liniju, a u posljednjem napadu učestvovalo je 20 divizija na liniji dužine 32 km. Njemački branioci konačno su potisnuti s njihovih položaja, ali po veoma skupoj cijeni.[7]
^Manchester, William; Paul Reid (2012). The Last Lion, Winston Spencer Churchill: Defender of the Realm 1940-1965 (1st izd.). Boston: Little, Brown. str. 801. ISBN0316547700.
^D. Jordan, (2004), Atlas of World War II, "Barnes & Noble Books", str. 92.