Bunker je u odbrambeno vojno utvrđenje podešeno za zaštitu ljudi, naoružanja ili drugih vojno vrijednih materijala od bombi, granata ili drugih oblika napada. Bunkeri su uglavnom pod zemljom, u odnosu na bunkerirane zgrade koje su uglavnom iznad tla. Intenzivno su se koristili u toku Prvog i Drugog svjetskog rata, a za vrijeme Hladnog rata su objekti za naoružanje, komande i kontrolne centre i skladištenje (na primjer, u slučaju nuklearnog rata). Bunkeri se može se koristiti i kao zaštita od elementarnih i drugih prirodnih nepogoda. Rovovski (tranšejni) bunkeri su male betonske konstrukcije, djelomično ukopane u zemlju. Mnoge artiljerijske instalacije, posebno za obalnu artiljeriju , historijski su zaštićene velikim bunkerskim sistemima.[1]
Tipski industrijski bunkeri uključuju rudnička nalazišta, skladišne prostore za hranu, deponije za razne materijale, skladištenje podataka, a ponekad i skloništa za ljude. Kada je bunker u vidu zgrade, normalan položaj je ojačan podzemnim sanitarnim čvorovima i kupatilom, sa zidovima koji su ojačani vlaknima od plastike koji su neprobojni za granate. Zidovi bunkera su takvi da mogu skrenuti val obližnje eksplozije za sprečavanje ozljeda uha i unutrašnjih povrede ljudi koji su sklonjeni u bunkeru. Nuklearni bunker se također mora nositi i s podpritiskom koji traje nekoliko sekundi nakon prolaska udarnog talasa i blokiraju zračenja.[2][3][4][5][6][7][8]
Vrata bunker moraju biti najmanje jaka kao i zidovi. U bunkerema za boravak u produženom periodu, mora biti dostupna velika količine uređaja za ventilaciju ili klimatizaciju. Bunker se može uništiti veoma snažnim eksplozivima i bojeve glave zvane bunkerski razbijači.