Carl Lewis nekadašnji je američki atletičar. U izboru MOK-a proglašen najvećim atletičarem 20. vijeka,[1] u anketi renomiranog američkog sportskog magazina Sports Illustrated proglašen je najvećim olimpijcem 20. vijeka,[2] a, po mišljenju mnogih, i najveći je sportist svih vremena.
Rođen je 1. jula 1961. u Birminghamu (Alabama) kao Carlton Frederick Lewis. Američki superatletičar, osvajač 9 zlatnih i jedne srebrne olimpijske medalje na olimpijskim igrama 1984, 1988, 1992 i 1996 (Los Angeles, Seoul, Barcelona i Atlanta) te osmostruki svjetski prvak u atletici od 1983. do 1993, i to kad su se svjetska prvenstva održavala svake četiri godine, a ne svake dvije, kao danas. Carl Lewis, sportski fenomen, koji će se teško ponoviti, ujedinio je u svojim uspjesima podvige više vrhunskih atletičara. Ponovio je podvig koji je prije njega ostvario Paavo Nurmi, osvojivši 9 zlatnih olimpijskih medalja, zatim podvig Jesseja Owensa iz Berlina 1936, pobijedivši na 100 m, 200 m, u skoku u dalj i štafeti 4 x 100 m, a ponovio je i podvig svog zemljaka, Ala Oertera, koji je pobijedio na četirima Olimpijskim igrama (od 1956. do 1968. u bacanju diska), pobijedivši također na četirima Olimpijskim igrama u skoku u dalj. Niko prije ni poslije njega nije u skoku u dalj pobijedio čak ni dva puta.
Lewis se također kvalificirao i za Olimpijske igre u Moskvi 1980 (kao 19-godišnjak), u štafeti 4 x 100 m i u skoku u dalj, ali je to izostalo zbog bojkota, čime mu je, najvjerovatnije, uskraćena najmanje jedna sigurna zlatna medalja – u štafeti. Nalazi se na diobi 2. mjesta po broju zlatnih olimpijskih medalja s Larisom Latinjinom (gimnastika), Paavom Nurmijem (atletika) i Markom Spitzem (plivanje), a iza Michaela Phelpsa (također plivanje).[3]