Clostridium perfringens

Clostridium
Clostridium perfringens
Sistematika
Carstvo	Bacteria
Divizija	Firmicutes
Razred	Clostridia
Red	Clostridiales
Porodica	Clostridiaceae
Rod	Clostridium
Vrsta	C. perfringens
Dvojno ime
Clostridium perfringens Veillon & Zuber 1898. Hauduroy et al. 1937.

Clostridium perfringens (ranije poznata kao C. welchii ili Bacillus welchii) jest Gram-pozitivna, štapićasta anaerobna, sporulacijska patogena bakterija roda Clostridium.^[1][2]

C. perfringens sveprisutna je u prirodi i može se naći kao normalna komponenta propadajuće vegetacije, morskih sedimenata, crijevnog trakta ljudi i drugih kičmenjaka, insekata i u tlu. Ima kraće prijavljeno generacijsko vrijeme od bilo kojeg organizma: 6,3 minuta u tioglikolatnom mediju.^[3] C. perfringens je edan od najčešćih uzročnika trovanja hranom u Sjedinjenim Državama, uz norovirus i bakterije Salmonella, Campylobacter i Staphylococcus aureus.^[4] Ponekad mogu se unijeti u tijelo, a da ne izazovu tegobe.^[5]

Infekcije zbog C. perfringens pokazuju dokaze tkivnih nekroza, bakteremija, emfizemnog holecistitisa i plinske gangrene, poznate i kao klostridijalna mionekroza. Specifični naziv perfringens izveden je iz latinskog per (što znači "kroz") + frango (=rasprsnuti), a odnosi se na poremećaj tkiva koji nastaje tokom razvoja gangrenskog plina.^[6] Toksin koji je uključen u plinsku gangrenu je α-toksin, koji se ubacuje u plazmamembranu ćelija, stvarajući praznine u membrani, koje narušavaju normalnu funkciju ćelije. C. perfringens može učestvovati u polimikrobnim anaerobnim infekcijama. Često se susreće kod infekcija kao komponenta normalne flore. U ovom slučaju, njegova uloga u bolesti je mala.

Aktivnost C. perfringens na mrtvim tijelima poznata je radnicima mrtvačnica kao tkivni plin. Izaziva izuzetno ubrzano raspadanje i ne može se zaustaviti normalnim mjerama balzamiranja. Te bakterije su otporne i na prisustvo formaldehida u normalnim koncentracijama.

Anaerobne infekcije rana, osobito one koje uzrokuju pripadnici roda Clostridium, mogu uznapredovati od inicijalne ozljede preko stadija celulitisa i miozitisa do mionekroze sa šokom, toksičnim delirijem. Pored toga, mogu konačno dovesti do smrti u roku od jednog do nekoliko dana.

Klostridijski celulitis (anaerobni celulitis) ispoljava se kao lokalizirana infekcija površne rane, obično tri dana nakon inicijalne ozljede. Infekcija se može širiti na velikoj površini duž fascijalnih ploha, često s jasnom krepitacijom i obilnim stvaranjem mjehurića plina, ali toksičnost je mnogo manje izražena nego kod ekstenzivne mionekroze. Često dolazi do stvaranja čirića sa smrdljivim, seroznim, smeđim iscjetkom.

Obezbojavanje i jaki edemi ekstremiteta su rijetki. Klostridijske infekcije povezane s primarnom vaskularnom okluzijom ekstremiteta, rijetko se šire dalje od demarkacijske linije ili progrediraju u tešku toksičnu mionekrozu.

1. ^ Ryan, Kenneth J.; Ray, C. George (2004). Sherris Medical Microbiology : an Introduction to Infectious Diseases (4th izd.). New York: McGraw-Hill. str. 310. ISBN 978-0-8385-8529-0.
2. ^ Kiu, R; Hall, L. J. (2018). "An update on the human and animal enteric pathogen Clostridium perfringens". Emerging Microbes & Infections. 7 (141): 141. doi:10.1038/s41426-018-0144-8. PMC 6079034. PMID 30082713.
3. ^ "BioNumber Details Page". BioNumbers.
4. ^ "Foodborne Illnesses and Germs". Centers for Disease Control and Prevention (CDC). 16. 2. 2018. Pristupljeno 18. 2. 2018.
5. ^ Juckett, G; Bardwell, G; McClane, B; Brown, S (2008). "Microbiology of salt rising bread". The West Virginia Medical Journal. 104 (4): 26–7. PMID 18646681.
6. ^ Lexicon Orthopaedic Etymology (jezik: engleski). CRC Press. 1999. str. 128. ISBN 9789057025976.