Concerto grosso (italijanski, množina-concerti grossi) (bosanski, veliki koncert) bio je popularan oblik barokne muzike u kojem je korišten ansambl i obično je imao tri do šest stavaka u kojem je muzički materijal prošao između male grupe solista (concertino) i puni orkestar (ripieno). Muzika koja se izvodi razmjenjuje se međusobno od strane manje grupe solista, koju zatim preuzima veći orkestar.[1]