Emajl je staklasta prozirna ili neprozirna masa, bezbojna ili obojena metalnim oksidima, koja se topljenjem nanosi na metalne ploče,[1] keramičke ili staklene predmete zbog ukrasa i zaštite.
Nanošenjem na metalne predmete zaštićuje ih od hrđe, dok kod keramičkih posuda od gline stvara nepropustan sloj.
Emajliranje je stara tehnika koja se najviše koristila u izradi nakita i dekorativne umjetnosti uglavnom na dragocijenim metalima (kao što su zlato i srebro). Po svojim je karakteristikama srodna staklarstvu, mozaiku i keramici.
Tehnika emajla razvijala se već u prethistorijsko doba. Svoj najveći procvat doživjela je u srednjem vijeku u izradi crkvenih obrednih predmeta.