Eurosong 1978. | |
---|---|
Datumi | |
Finale | 29. april 1978. |
Domaćin | |
Mjesto održavanja | Kongresna dvorana u Parizu Pariz, Francuska |
Voditelj(i) | Denise Fabre Léon Zitrone |
Dirigent | François Rauber[1] |
Izvršni nadzornik | Frank Naef |
Emiter | Télévision Française 1 (TF1) |
Međučin | Stéphane Grappelli, Oscar Peterson, Yehudi Menuhin, Kenny Clarke, Niels-Henning Ørsted Pedersen |
Učesnici | |
Broj učesnika | 20 |
Povratak | Danska Turska |
Glasanje | |
Sistem glasanja | Po 10 favorita svake države će biti nagrađivani sa po 12, 10 pa 8 i tako do 1 bodova u zavisnosti kako je glasao žiri te zemlje. |
Bez poena | Norveška |
Pobjednička pjesma | Izrael "A-Ba-Ni-Bi" |
Hronologija | |
◄ 1977 • 1978 • 1979 ► |
Eurosong 1978. bila je 23. Eurovizija. Održana je 22. aprila 1978. u Parizu. Pobijedili su Izhar Cohen i Alphabeta, predstavnici Izraela, s pjesmom "A-Ba-Ni-Bi". Iako je 'A-Ba-Ni-Bi' ispravno, Francuska televizija je greškom prikazala kao 'Ah-Bah-Nee-Bee'. Voditelji su bili Denise Fabre i Léon Zitrone i to je bio prvi put da više od jednog voditelja vodi takmičenje. Nastupilo je 20 država, najviše dotad.
Pobjednička pjesma je ljubavna pjesma otpjevana na hebrejskom ekvivalentu Ubbi dubbi (naslov je proširenje hebrejske riječi ani אני, što znači "Ja"). Ovo je prva pobjeda Izraela. Pobjeda je izazvala probleme za sjevernoafričke i srednjoistočne zemlje, iako se nisu takmičile. Prema knjizi John Kennedy O'Connora The Eurovision Song Contest: The Official History, kada je postalo jasno da će Izrael pobijediti, mnoge zemlje su prekinule sa prenosom. Jordanska televizija je završila prijenos sa slikom cvijeća.[2] i kasnije je objavila da je Belgija pobijedila (Belgija je bila druga). Norveška je završila zadnja peti put, i prvi puta je neko osvojio nula bodova od osmišljavanja modernog sistema glasanja 1975.