Eurosong 1990. | |
---|---|
![]() | |
Datumi | |
Finale | 5. maj 1990. |
Domaćin | |
Mjesto održavanja | Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski Zagreb, SR Hrvatska, Jugoslavija |
Voditelj(i) | Helga Vlahović Brnobić Oliver Mlakar |
Dirigent | Igor Kuljerić |
Režiser | Nenad Puhovski |
Izvršni nadzornik | Frank Naef |
Izvršni producent | Goran Radman |
Emiter | JRT / RTZ |
Uvodni čin | Kratki film "Zagreb: grad muzike" |
Međučin | Promjene u Jugoslaviji – film o turizmu. |
Broj učesnika | 22 |
Glasanje | |
Sistem glasanja | Po 10 favorita svake države će biti nagrađivani sa po 12, 10 pa 8 i tako do 1 bodova u zavisnosti kako je glasao žiri te zemlje. |
Pobjednička pjesma | ![]() "Insieme: 1992" |
Hronologija | |
◄ 1989 • 1990 • 1991 ► |
Eurosong 1990. bila je 35. po redu Eurovizija. Održana je u Zagrebu, Jugoslavija 5. maja 1990. Voditelji su bili Helga Vlahović Brnobić i Oliver Mlakar.[1] Toto Cutugno je pobijedio s pjesmom "Insieme: 1992". Italija je drugi puta pobijedila, prvi puta su pobijedili s pjesmom "Non ho l'età" 1964.
Tekstovi nekoliko pjesama su slavili revoluciju i demokratizaciju koja se dogodila u srednoj i istočnoj Europi, a fokusirali su se pretežno na pad Berlinskog zida prošle godine, kao naprimjer norveška pjesma Brandenburger Tor i austrijska Keine Mauern mehr. Pobijedila je, međutim, pjesma koja govori o ujedinjenju Europe.
Malta se trebala vratiti nakon 15 godina, ali ograničenje je bilo 22 zemlje, pa nisu mogli. Da su nastupali, predstavljala bi ih Maryrose Mallia s "Our Little World of Yesterday".[2]
Tokom proba dogodila sa mala neugodnost kada su se, uvrijeđeni komentarima o njihovim godinama (Brnobić je imala 45, a Mlakar 54), dva voditelja su dala otkaz. Zamijenili su ih mlađi Rene Medvešek i Dubravka Marković, ali su se Brnobić i Mlakar ipak vratili na mjesto voditelja.