Feohromocitom

Feohromocitom
(Tumor srži nadbubrežne žlijezde)
(Tumor hromafinskih ćelija)
(Paragangliom)
Normalni ostatak nadbubrežne žlijezde (lijevo) s feohromocitomom (desno) koji zahvata srž nadbubrežne žlijezde
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10D35.0, C74.1
ICD-9227.0, 194.0, 255.6
ICD-O:M8700/0
OMIM171300
DiseasesDB9912
MedlinePlus000340
eMedicinemed/1816 radio/552 ped/1788
MeSHD010673

Feohromocitom (PHEO ili PCC) je rijedak tumor srži nadbubrežne žlijezde sastavljen od hromafinskih ćelija, također poznatik kao feohromociti.[1] Kada se tumor sastavljen od istih ćelija kao i feohromocitom razvije izvan nadbubrežne žlezde, naziva se paragangliom.[2] Ovi neuroendokrini tumori su sposobni proizvoditi i oslobađati ogromne količine kateholamina, metanefrina ili metoksitiramina, što dovodi do najčešćih simptoma, uključujući hipertenziju (visok krvni pritisak), tahikardiju (ubrzan rad srca) i dijaforezu (znojenje).[3] Međutim, neće svi ovi tumori lučiti kateholamine. Oni koji to ne rade nazivaju se tihi biohemijski i uglavnom se nalaze u glavi i vratu[4] Dok pacijenti s biohemijski tihom bolešću neće patiti od tipskih, gore opisanih manifestacija bolesti, tumori rastu i komprimiraju okolne strukture glave i vrata, što može rezultirati pulsirajućim tinitusom (zujanjem u ušima), gubitkom sluha , slušna punoća, dispneja (otežano disanje) i promuklost.[5] Dok su tumori glave i vrata parasimpatički, njihovi simpatički dvojnici su pretežno locirani u abdomenu i karlici, posebno koncentrisani na Zuckerkandlov organ.[6]

  1. ^ Lenders JW, Eisenhofer G, Mannelli M, Pacak K (20–26 August 2005). "Phaeochromocytoma". Lancet. 366 (9486): 665–75. doi:10.1016/S0140-6736(05)67139-5. PMID 16112304. S2CID 208788653.
  2. ^ Oyasu R, Yang XJ, Yoshida O, ured. (2008). "What is the difference between pheochromocytoma and paraganglioma? What are the familial syndromes that have pheochromocytoma as a component? What are the pathologic features of pheochromocytoma indicating malignancy?". Questions in Daily Urologic Practice. Questions in Daily Urologic Practice: Updates for Urologists and Diagnostic Pathologists. Tokyo: Springer Japan. str. 280–284. doi:10.1007/978-4-431-72819-1_49. ISBN 978-4-431-72819-1.
  3. ^ Lenders JW, Pacak K, Walther MM, Linehan WM, Mannelli M, Friberg P, et al. (mart 2002). "Biochemical diagnosis of pheochromocytoma: which test is best?". JAMA. 287 (11): 1427–34. doi:10.1001/jama.287.11.1427. PMID 11903030.
  4. ^ Moore MG, Netterville JL, Mendenhall WM, Isaacson B, Nussenbaum B (april 2016). "Head and Neck Paragangliomas: An Update on Evaluation and Management". Otolaryngology–Head and Neck Surgery. 154 (4): 597–605. doi:10.1177/0194599815627667. PMID 26861230. S2CID 23547346.
  5. ^ Williams MD (septembar 2017). "Paragangliomas of the Head and Neck: An Overview from Diagnosis to Genetics". Head and Neck Pathology. 11 (3): 278–287. doi:10.1007/s12105-017-0803-4. PMC 5550402. PMID 28321772.
  6. ^ Kellerman RD, Rakel D (2020). Conn's Current Therapy. Elsevier–Health Science. ISBN 978-0-323-79006-2. OCLC 1145315791.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne