Fidel Castro | |
---|---|
Predsjednik Kuba | |
Vrijeme na dužnosti 2. decembar 1976 – 24. februar 2008. | |
Prethodnik | Osvaldo Dorticós Torrado |
Nasljednik | Raúl Castro |
Prvi sekretar Komunističke partije Kube | |
Vrijeme na dužnosti 3. oktobar 1965 – 19. april 2011. | |
Prethodnik | Blas Roca Calderio |
Nasljednik | Raúl Castro |
Premijer Kube | |
Vrijeme na dužnosti 16. februar 1959 – 2. decembar 1976. | |
Prethodnik | José Miró Cardona |
Lični podaci | |
Rođenje | Fidel Alejandro Castro Ruz 13. august 1926. Birán, Republika Kuba |
Smrt | 25. novembar 2016 Havana, Kuba | (90 godina)
Politička stranka | Komunistička partija Kube |
Supružnik | Mirta Diaz-Balart (1948–1955) Dalia Soto del Valle (1980–2016) |
Djeca | 9
Fidel Ángel Castro Diaz-Balart Alina Fernandez-Revuelta Alexis Castro-Soto Alejandro Castro-Soto Antonio Castro-Soto Angel Castro-Soto Alain Castro-Soto Jorge Angel Castro Francisca Pupo |
Vjera | Ateizam |
Potpis |
Fidel Alejandro Castro Ruz ( audio) (13. august 1926 – 25. novembar 2016[1]) bio je kubanski političar i revolucionar koji je bio premijer republike Kube (1959–1976) i predsjednik Kube (1976–2008). Politički marksističko-lenjinistički kubanski nacionalista bio je prvi sekretar Komunističke partije Kube (1961–2011). Pod njegovom upravom Kuba je postala jednostranačka socijalistička država. Na međunarodnom planu, Castro je bio generalni sekretar Pokreta nesvrstanih u periodu 1979–1983. i 2006–2008.
Rođen je u Biranu kao sin bogatog poljoprivrednika. Castro je usvojio ljevičarsku anti-imperijalističku politiku dok je studirao pravo na Univerzitetu u Havani. Nakon učešća u pobuni protiv desničarskih vlada u Dominikanskoj Republici i Kolumbiji, planirao je svrgavanje predsjednika Kube Fulgencija Batistu, pokrenuvši neuspjeli napad na kasarnu Moncada 1953. godine. Nakon godinu dana zatvora, otputovao je u Meksiko gdje je formirao revolucionarnu grupu Pokret 26. juli, zajedno sa Che Guevarom i bratom Raulom Castrom. Po povratku na Kubu Castro je imao ključnu ulogu u Kubanskoj revoluciji vodeći gerilski rat protiv Batistinih snaga iz Siera Maestre. Nakon svrgavanje Batiste 1959. godine, Castro preuzima vojnu i političku moć. Sjedinjene Države su bile zabrinute zbog prijateljskog odnosa Castra sa Sovjetskim savezom, i neuspješno su ga pokušali ukloniti atentatom, ekonomskom blokadom i kontra-revolucijom. Kako bi se suočio sa tim problemima, Castro formira savez sa Sovjetima i dozvoljava im da instaliraju nuklearno oružje na ostrvo, što izaziva Kubansku krizu - definitivni incident Hladnog rata - 1962.
Usvajanjem marksističko-lenjinističkog modela razvoja, Castro pretvara Kubu u jednopartijsku socijalističku državu Komunističke partije; prvu na zapadnoj hemisferi. Uvođenjem reformi centralnog ekonomskog planiranja i širenja zdravstvene zaštite i obrazovanja, su praćene državnom kontrolom medija i suzbijanjem unutrašnjih neslaganja. U inostranstvu, Castro je podržao anti-imperijalističku revolucionarnu grupu, podržavajući osnivanje maksističkih vlasti u Čileu, Nikaragvi i Granadi, te šaljući vojnike u pomoć saveznicima u Jom Kipurskom ratu, Etiopijsko-somalijskom ratu i Angolskom građanskom ratu. Ove akcije, u kombinaciji sa Castrovim vodstvom Pokreta nesvrstanih i Kubanskim medicinskim internacionalizmom, povećali su profit Kube na svjetskoj sceni a njen lider je zaradio veliki ugled u zemljama u razvoju. Nakon raspada Sovjetskog saveza 1991. godine, Castro je vodio Kubu u svoj "specijalni period" gdje je prihvatio enviromentalizam i anti-globalizacijske ideje. Uspostavio je 2000. godine savez sa Venecuelanskim predsjednikom Hugom Chavezom i potpisao Kubansko-bolivarski savez za Ameriku. Ovlaštenja je 2006. prenio na potpresjednika Raula Castra, koji je formalno preuzeo presjedavanje 2008.
Castro je kontroverzna figura podjele svijeta. Nagrađivan je raznim međunarodnim nagradama, a njegove pristalice ga hvale kao prvaka socijalizma, anti-imperijalizma i humanitarizma, čiji je revolucionarni režim osigurao nezavisnost Kube od američkog imperijalizma. Nasuprot tome, kritičari ga gledaju kao totalitarnog diktatora čija je administracija kršila ljudska prava, izvršila egzodus nad više od milion kubanaca i osiromašila ekonomiju zemlje. Svojim postupcima i svojim riječima on je značajno uticao na politiku različitih pojedinaca i grupa širom svijeta.