Između plamena i cvijeta je aerogel , čijoj je sintezi uveliko pomogla fizička hemija
Šablon:Hemija
Fizička hemija je proučavanje fenomena makroskopske i mikroskopskih pojava u hemijskim sistemima u smislu principa, praksi i fizičkog koncepata, kao što su gibanje , energija , sila , vrijeme , termodinamika , kvantna hemija , statistička mehanika , analitička dinamika i hemijska ravnoteža .
Fizička hemija, za razliku od hemijske fizike , je pretežno (ali ne uvijek) supramolekulska nauka, jer se većina principa na kojima je zasnovana odnosi na masu, a ne samo na molekulsku ili atomsku strukturu ( naprimjer, hemijska ravnoteža i koloidi ).
Neki od odnosa koje fizička hemija nastoji da razriješi uključuju efekte:
Intermolekularne sile koje djeluju na fizička svojstva materijala (plastičnost , zatezna čvrstoća , površinska napetost u tečnosti ).
Kinetika reakcije na brzinu reakcije .
Identitet iona i električna provodljivost materijala .
Nauka o površini i elektrohemija ćelijske membrane .[ 1]
Interakcija jednog tijela s drugim u smislu količina toplote i rada naziva se termodinamika .
Prenos toplote između hemijskog sistema i njegove okoline tokom promjene faze ili hemijske reakcije koja se naziva termohemija
Studija koligativnih svojstava broja vrsta prisutnih u rastvoru.
Broj faza, broj komponenti i stepen slobode (ili varijanse) mogu se međusobno povezati uz pomoć pravila faze .
Reakcije elektrohemijske ćelije .
Ponašanje mikroskopskih sistema koji koriste kvantnu mehaniku i makroskopskih sistema koji koriste statističku termodinamiku .
^ Torben Smith Sørensen (1999). Surface chemistry and electrochemistry of membranes . CRC Press. str. 134. ISBN 0-8247-1922-0 .