Gastrulacija | |
---|---|
Gastrulacija se javlja kada blastula, izgrađena od jednog sloja, iknvagunira (sa udubljenjem) i poveća, stvarajući gastrulu Plavo: ektoderm; zeleno = endoderm; žuto = blastocel (žumenjčana kesa); ljubičasto = arhenteron (pra-želudac) | |
Dani | 5 |
Prekursor | Blastula |
Razvojni stadij | Gastrula |
Gastrulacija je faza embrionskog razvitka većine životinja, tokom koje se jednoslojna blastula reorganizira u troslojnu strukturu poznatu kao gastrula. Ova tri klicina lista su ektoderm, mezoderm i endoderm.[1][2] Gastrulacija se odvija nakon ubrzanih ćelijskih dioba u zigotu i formiranja blastule. Gastrulaciju slijedi organogeneza, kada se razvijaju pojedinih organa unutar novoformiranog zmetka. Svaki sloj dovodi do diferencijacije specifičnih tkiva i organa u embrionskom u razvoju.
Ektoderm se transformira u epidermu, nervni greben i druga tkiva koja će kasnije formirati nervni sistem.
Mezoderm se nalazi između ektoderma i endoderma i stvara somite, od kojih nastaju mišići, hrskavica, rebra i kičmeni pršljenovi, koža, notohord, krv i krvni sudovi, kosti i vezivno tkivo.
Endoderm se razvija u epitel probavnog sistema i respiratornog sistema, i organa u vezi sa probavnim sistemom, kao što su jetra i pankreas. Nakon gastrulacije, ćelije su ili organizirane u klicine listove (kao u epitelu) ili kao mreže izoliranih ćelija, kao što su mezenhimske.[3]
Molekulski mehanizam i vrijeme gastrulacije se razlikuje u različitim organizmima. Međutim, neke zajedničke karakteristike gastrulacije preko triploblastnih organizmi , uključujući:
(1) Promjene u topološkoj strukturi embrija, od jednostavno povezanih prostora ([ sfera), do složenijeih jednostavnih površina;
(2) Diferencijacija ćelija u jednu od tri vrste klicinih listova (endoderm, mezoderm i ektoderm); i
(3) probavne funkcije velikog broja endodermnih ćelija.[4]
Lewis Wolpert, pionirski razvojni biolog je zaslužan za uz napomenu da "To nije rođenje, brak, ili smrt, ali gastrulacija je zaista najvažnije vrijeme u svom životu."
Izrazi "gastrule" i "gastrulacije" je skovao Ernst Haeckel, u svom radu “Biologija karbonatnih spužvi” ("Biology of Calcareous Sponges"), 1872.[5][6]
Iako obrasci gastrulacije pokazuju ogromnu varijaciju u cijelom životinjskom carstvu, oni su ujedinjeni po pet osnovnih tipova kretanja ćelija koje se javljaju tokom gastrulacije: