Gojaznost ili pretilost je medicinsko stanje u kojem je višak tjelesne masnoće akumuliran u tolikoj mjeri da ima negativan utjecaj na zdravlje, što može dovesti do skraćenja očekivanog životnog vijeka i/ili povećane probleme sa zdravljem.[1][2] U zapadnim zemljama, ljudi se smatraju gojaznim kada je njihov indeks tjelesne mase (BMI)[3], mjera dobijena dijeljenjem visine osobe sa matematičkim korjenom težine te osobe, prelazi 30 kg/m2,[4] dok se raspon između 25 i 30 kg/m2 smatra osobom prekomjerne težine. U nekim državama istočne Azije koriste se još precizniji i stroži kriteriji.[5]
Gojaznost povećava rizik od pojave različitih bolesti, naročito bolesti srca, dijabetesa tipa 2, opstruktivne apneje, određenih vrsta raka i osteoartritisa.[2] Gojaznost ima individualne, socioekonomske i ekološke uzroke. Neki poznati uzroci su ishrana, fizička aktivnost, automatizacija, urbanizacija, genetska podložnost, lekovi, mentalni poremećaji, ekonomska politika, endokrini poremećaji i izloženost hemikalijama koje ometaju rad endokrinog sistema.[4][6][7][8] Dokazi koji podržavaju stavove da, iako neke osobe jedu vrlo malo ali i pored toga dobijaju na težini zbog sporog metabolizma, su malobrojni. U prosjeku, gojazne osobe imaju veću potrošnju energije u odnosu na mršave osobe zbog energije koja je neophodna da se zadrži povećana tjelesna masa.[9][10]
Iako većina gojaznih pojedinaca u bilo kom trenutku pokušava da smrša i često uspjeva, održavanje gubitka težine na duži rok je rijetkost.[11] Ne postoji efikasna, dobro definisana, na dokazima zasnovana intervencija za prevenciju gojaznosti. Prevencija gojaznosti zahtijeva kompleksan pristup, uključujući intervencije na nivou društva, zajednice, porodice i pojedinca.[4][12] Promjene u ishrani i vježbanje su glavni tretmani koje preporučuju zdravstveni radnici.[2] Kvalitet ishrane može se poboljšati smanjenjem potrošnje energetski guste hrane, poput one bogate mastima ili šećerima, i povećanjem unosa dijetalnih vlakana, ako su ti izbori ishrane dostupni ipristupačni.[4] Lijekovi se mogu koristiti, zajedno s odgovarajućom dijetom, za smanjenje apetita ili smanjenje apsorpcije masti.[13] Ako dijeta, tjelovježba i lijekovi nisu efikasni, može se izvršiti gastrični balon ili operacija kako bi se smanjio volumen želuca ili dužina crijeva, što dovodi do ranijeg osjećaja sitosti ili smanjene sposobnosti apsorpcije hranjivih tvari iz hrane.[14][15]
Gojaznost je vodeći uzrok smrti koji se može spriječiti u svijetu, s porastom stope kod odraslih i djece.[16] U 2015. godini, 600 miliona odraslih (12%) i 100 miliona djece bilo je gojazno u 195 zemalja. Gojaznost je češća kod žena nego kod muškaraca.[4] Danas je gojaznost stigmatizovana u većem delu svijeta. Nasuprot tome, neke kulture, prošle i sadašnje, imaju povoljan pogled na gojaznost, videći je kao simbol bogatstva i plodnosti.[2][17] Ipak, 2013. godine nekoliko medicinskih društava, uključujući Američko medicinsko udruženje i Američko udruženje za srce, klasificiralo je gojaznost kao bolest.[18][19]
^Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>;
nije naveden tekst za reference s imenom WHO 2000 p.6
^ abcdGreška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>;
nije naveden tekst za reference s imenom HaslamJames
^Colquitt JL, Pickett K, Loveman E, Frampton GK (avgust 2014). "Surgery for weight loss in adults". The Cochrane Database of Systematic Reviews (Meta-analysis, Review). 2014 (8): CD003641. doi:10.1002/14651858.CD003641.pub4. PMC9028049Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID25105982. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
^Imaz I, Martínez-Cervell C, García-Alvarez EE, Sendra-Gutiérrez JM, González-Enríquez J (juli 2008). "Safety and effectiveness of the intragastric balloon for obesity. A meta-analysis". Obesity Surgery. 18 (7): 841–846. doi:10.1007/s11695-007-9331-8. PMID18459025. S2CID10220216.