Inflamasomi su citosolni multiproteinski oligomeru urođenog imunskog sistema odgovorni za aktivaciju upalnih odgovora.[1][2] Aktivacija i sklapanje inflamasoma podstiče proteolitsko cijepanje, sazrijevanje i izlučivanje proupalnih citokina interleukina 1β (IL-1β) i interleukina 18 (IL-18) ), kao i cijepanje gasdermina-D.[2][3] N-terminalni fragment koji nastaje ovim cijepanjem inducira proupalni oblik programirane ćelijske smrti različit od apoptoza, koji se naziva piroptoza, i odgovoran je za izlučivanje zrelih citokina , vjerovatno kroz stvaranje pora u plazmamembrani.[2]
Aktivacija inflamasoma je inicirana različitim tipovima citosolnih receptora za prepoznavanje uzoraka (PRR) koji reaguju ili na molekulski uzorak povezan s patogenom (PAMP) ili molekulske obrasce povezane s oštećenjem (DAMP) koje generiše ćelija domaćin.[4] Receptori za prepoznavanje uzoraka uključeni u inflamasome obuhvataju NLR (domen oligomerizacije koji se vezuje za nukleotide i receptore koji sadrže ponavljanja bogata leucinom) kao i AIM2 (odsutan u melanomu 2), IFI16 (protein induciran IFN-om 16) kao i pirin.[2] Kroz njihovu aktivaciju i regrutaciju kaspaznog (CARD) ili pirinskog domena (PYD), inflamasomski receptori stupaju u interakciju sa adapterskim proteinom ASC, koji zatim regrutuje prokaspazu-1 preko svog CARD domena i aktivira efektor kaspaza kroz proteolitsko cepanje.[2] Aktivirana kaspaza-1 konačno cijepa nezrele proupalne citokine proIL -1β i proIL-18, kao i gasdermin-D, koji su odgovorni za upalnu signalizaciju i piroptotsku smrt ćelije.[2] Pored ovih takozvanih kanonskih inflamasoma, različite studije su također opisale nekanonske komplekse inflamasoma koji deluju nezavisno od kaspaze-1. Kod miševa, nekanonski inflamasom se aktivira direktnom osjetljivošću citosolnog bakterijskog lipopolisaharida (LPS) pomoću kaspaze-11, što potom indukuje piroptotsku ćelijsku smrt.[2] U ljudskim ćelijama, odgovarajuće kaspaze nekanonskog inflamasoma su kaspaza 4 i kaspaza 5.[2]
Tradicijski, inflamazomi su uglavnom proučavani u profesionalnim imunskim ćelijama urođenog imunskog sistema, kao što su makrofag. Novije studije, međutim, ukazuju na visoke nivoe ekspresije inflamasomskih komponenti u epitelnom barijernom tkivu, gdje se pokazalo da predstavljaju važnu prvu liniju odbrane.[4]
U slučaju disregulacije aktivacije inflamasoma, može nastati niz glavnih bolesti, kao što su rak, autoimune, metaboličke i neurodegenerativne bolesti.[2][5]