U molekulskoj biologiji, insert je komad DNK koji je umetnut u veći DNK vektor tehnikom rekombinantne DNK, kao što je ligacija ili rekombinacija. Ovo omogućava da se umnožava, selektira, dalje manipulira ili eksprimira u organizmu domaćina.[1]
Inserti mogu biti u rasponu od fizičkih nukleotid nihdodataka korištenjem sistema tehnike ili dodavanja vještačkih struktura na molekuli putem mutagenih hemikalija, kao što su etidij-bromid ili kristali.
Inserti u genomu organizma obično se javljaju prirodnim uzrocima. Ovi uzroci uključuju uslove okoline i unutarćelijske procese. Ekološki inserti kreću se od izlaganja radioaktivnom zračenju kao što su UV-zračenje, mutagene hemikalije ili DNK virusi. Unutarćelijski inserti mogu nastati putem nasljednih promjena u roditeljskim ćelijama ili greške u replikaciji DNK ili popravci DNK.
Tehnike insercije gena mogu se koristiti za karakteristične mutacije u organizmu za željenu fenotipsku ekspresiju gena. Promjena genskog inserta može se izraziti u velikom broju krajeva. Ove varijante mogu se kretati od gubitka ili dobijanja funkcije proteina do promjena u fizičkoj strukturi, tj. boji kose ili očiju. Cilj promjena u ekspresiji je usmjeren na povećanje funkcije proteina za regulaciju[2] ili do prekida ćelijske funkcije radi prevencije bolesti.[3] Rezultati varijacija zavise od mjesta u genomu gdje se nalazi dodatak, odnosno mutacija. Cilj je naučiti, razumjeti i eventualno predvidjeti ekspresiju genetičkog materijala u organizmima korištenjem fizičke i hemijske analize. Da bi se vidjeli rezultate genetičkih mutacija ili insercija, tehnike kao što su sekvenciranje DNK, gel elektroforeza, imunotest ili mikroskopija mogu promatrati mutacije.