Iseljenje muslimana iz Srbije podrazumjeva kontinuirano iseljavanje muslimana iz Srbije tokom više sukcesivnih etapa. Najmasovnija iseljenja odigrala su se u periodu Prvog srpskog ustanka, sticanja nezavisnosti Kneževine Srbije na Berlinskom kongresu 1878. godine i tokom Prvog balkanskog rata 1912. godine.
U više navrata, veliki broj muslimana, uglavnom Slavena (Uglavnom Bošnjaci), Turaka i Albanaca iseljen je iz Srbije. Nakon povlačenja Osmanlija sa teritorija pod srpskom kontrolom, dolazi do uništavanja islamskih vjerskih zdanja a iseljenja muslimanskog stanovništva nerijetko poprimaju razmjere vjerskih progona.[1]