Johannes Robert Becher (München 22. maj 1891. - 11. oktobar 1958. Istočni Berlin) bio je njemački političar, romanopisac i pjesnik. Bio je povezan sa Komunističkom partijom Njemačke (KPD) prije Drugog svjetskog rata. U jednom trenutku bio je dio književne avangarde, pišući u ekspresionističkom stilu.
Sa usponom Nacionalsocijalističke partije u Njemačkoj, modernistički umjetnički pokreti su bili potisnuti. Becher je pobjegao tokom jedne policijske racije 1933. godine i naselio se u Parizu, gdje je živio nekoliko godina. Nakon toga se preselio u Sovjetski Savez 1935. godine zajedno sa ostalim članovima centralnog odbora Komunističke partije Njemačke (KPD). Nakon njemačke invazije na Sovjetski Savez u junu 1941. Becher i drugi njemački komunisti su evakuisani u interni egzil u Taškentu.
Godine 1942. pomilovan je i povučen u Moskvu. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Becher je napustio Sovjetski Savez i vratio se u Njemačku, gdje se naselio u sovjetsku okupacionu zonu koja je kasnije postala Istočni Berlin. Kao član KPD-a, imenovan je na različite kulturne i političke poslove i postao dio rukovodstva Partije Socijalističkog Jedinstva Njemačke. Godine 1949. pomogao je u osnivanju Akademije Umjetnosti DDR u Berlinu, a od 1953. do 1956. bio je njen predsjednik. Od 1954. do 1958. bio je ministar kulture, a poznat je i kao autor himne Demokratske Republike Njemačke (DDR).[1]