Juba II (Yuba na berberskom, Iuba na latinskom; Ιóβας (Ιóβα) ili Ιουβας na grčkom)[1] ili Juba II od Numidije (52/50. p. n. e. - 23 n. e.) bio je kralj Numidije, a potom Mauretanije. Bio je rodbinskim vezama i prijateljstvom spojen za sve najznačajnije ličnosti tadašnjeg Rimskog Carstva, a osim kao sposoban vladar se istakao zanimanjem za prirodne nauke i pisanjem velikog broja historijskih knjiga, danas izgubljenih, ali često citiranih od kasnijih antičkih autora kao što su Plinije i Plutarh