Kometa

Kometa 17p/Holmes

Kometa je ledeno, malo tijelo Sunčevog sistema slično asteroidu, koje se zagrijava i počinje ispuštati plinove kada prolazi blizu Sunca, što je proces koji se naziva izbacivanje plina. Ovo stvara produženu, gravitaciono nevezanu atmosferu ili komu koja okružuje jezgro, a ponekad i rep gasa i gasa prašine koji se izbacuje iz kome. Ovi fenomeni su posljedica djelovanja sunčevog zračenja i plazme solarnog vjetra koja djeluje na jezgro komete. Jezgra kometa imaju prečnik od nekoliko stotina metara do desetina kilometara i sastoje se od labavih kolekcija leda, prašine i malih kamenih čestica. Koma može biti do 15 puta veća od Zemljinog prečnika, dok se rep može protezati više od jedne astronomske jedinice. Ako je dovoljno blizu i svijetla, kometa se može vidjeti sa Zemlje bez pomoći teleskopa i može povući luk do 30° (60 Mjeseca) preko neba. Komete su od davnina posmatrale i bilježile mnoge kulture i religije.

Komete obično imaju visoko ekscentrične eliptične orbite i širok raspon orbitalnih perioda, u rasponu od nekoliko godina do potencijalno nekoliko miliona godina. Kratkoperiodične komete potiču iz Kuiperovog pojasa ili s njim povezanog raspršenog diska, koji se nalaze izvan orbite Neptuna. Smatra se da komete dugog perioda potiču iz Oortovog oblaka, sfernog oblaka ledenih tijela koji se proteže izvan Kuiperovog pojasa do pola puta do najbliže zvijezde.[1] Dugoperiodične komete pokreću se prema Suncu gravitacionim smetnjama zvijezda u prolazu i galaktičke plime. Hiperboličke komete mogu jednom proći kroz unutrašnji Sunčev sistem prije nego što budu odbačene u međuzvjezdani prostor. Pojava komete naziva se priviđenje.

U našem solarnom sistemu, postoje orbite kometa koje se se mogu protezati mimo Plutonove i onih koje ulaze u unutrašnji solarni sistem, a mogu imati vrlo eliptične orbite oko Sunca. Često opisivane kao "prljave lopte", komete su sastavljene uglavnom od smrznutog ugljik-dioksida, metana i vode sa izmješanom prašinom i raznim grupama minerala.

Vjeruje se da potiču iz Oortovog oblaka koji se nalazi na velikoj udaljenosti od Sunca i koji se sastoji od ostataka izostalih iza kondenzacije Sunčeve maglice čiji su vanjski rubovi dovoljno hladni da se voda javlja u čvrstom (prije nego u gasovitom) agregatnom stanju.[2] Asteroidi nastaju kroz različite procese, dok vrlo stare komete koje su izgubile sav svoj isparljivi materijal mogu izgledom podsjećati na asteroide.[3] Do novembra 2021. zna se za 4.584 kometa.[4] Međutim, ovo predstavlja vrlo mali dio ukupne potencijalne populacije kometa, budući da je rezervoar kometa sličnih tijela u vanjskom Sunčevom sistemu (u Oortovom oblaku) oko jedan trilion.[2][5] Otprilike jedna kometa godišnje je vidljiva golim okom, iako su mnoge od njih slabe i nespektakularne.[6] Posebno svijetli primjeri se nazivaju "velike komete". Komete su posjećivale sonde bez posade, kao što je NASA-in Deep Impact, koji je raznio krater na kometi Tempel 1 kako bi proučio njenu unutrašnjost, i Rosetta Evropske svemirske agencije, koja je prva spustila robotsku letjelicu na kometu.[7]

Izumrle komete koje su mnogo puta prolazile blizu Sunca izgubile su skoro sav svoj led i prašinu i mogle bi da nalikuju malim asteroidima.[8] Smatra se da asteroidi imaju drugačije porijeklo od kometa, jer su se formirali unutar orbite Jupitera, a ne u vanjskom Sunčevom sistemu.[9][10] Međutim, otkriće kometa glavnog pojasa i aktivnih malih planeta kentaura zamaglilo je razliku između asteroida i kometa. Početkom 21. vijeka, otkriće nekih manjih tijela sa dugoperiodnim orbitama kometa, ali karakteristikama asteroida unutrašnjeg Sunčevog sistema, nazvano je Manks kometama. I dalje su klasifikovane kao komete, kao što je C/2014 S3 (PANSTARRS).[11] Dvadeset sedam kometa Manx pronađeno je od 2013. do 2017.[12]

  1. ^ Randall, Lisa (2015). Dark Matter and the Dinosaurs: The Astounding Interconnectedness of the Universe. New York: Ecco/HarperCollins Publishers. str. 104–105. ISBN 978-0-06-232847-2.
  2. ^ a b Erickson, Jon (2003). Asteroids, Comets, and Meteorites: Cosmic Invaders of the Earth. The Living Earth. New York: Infobase. str. 123. ISBN 978-0-8160-4873-1.
  3. ^ "What is the difference between asteroids and comets". Rosetta's Frequently Asked Questions. European Space Agency. Pristupljeno 30 July 2013.
  4. ^ "Comets Discovered". Minor Planet Center. Pristupljeno 27 April 2021.
  5. ^ Couper, Heather; et al. (2014). The Planets: The Definitive Guide to Our Solar System. London: Dorling Kindersley. str. 222. ISBN 978-1-4654-3573-6.
  6. ^ Licht, A. (1999). "The Rate of Naked-Eye Comets from 101 BC to 1970 AD". Icarus. 137 (2): 355–356. Bibcode:1999Icar..137..355L. doi:10.1006/icar.1998.6048.
  7. ^ "Touchdown! Rosetta's Philae Probe Lands on Comet". European Space Agency. 12 November 2014. Pristupljeno 11 December 2017.
  8. ^ "What is the difference between asteroids and comets". Rosetta's Frequently Asked Questions. European Space Agency. Pristupljeno 30 July 2013.
  9. ^ "What Are Asteroids And Comets". Near Earth Object Program FAQ. NASA. Arhivirano s originala, 28 June 2004. Pristupljeno 30 July 2013.
  10. ^ Ishii, H. A.; et al. (2008). "Comparison of Comet 81P/Wild 2 Dust with Interplanetary Dust from Comets". Science. 319 (5862): 447–50. Bibcode:2008Sci...319..447I. doi:10.1126/science.1150683. PMID 18218892. S2CID 24339399.
  11. ^ "JPL Small-Body Database Browser C/2014 S3 (PANSTARRS)".
  12. ^ Stephens, Haynes; et al. (October 2017). "Chasing Manxes: Long-Period Comets Without Tails". AAA/Division for Planetary Sciences Meeting Abstracts. 49 (49). 420.02. Bibcode:2017DPS....4942002S.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne