Komunikacija se obično definiše kao prijenos informacija. Ovo uključuje vizualne metode, kao što su znakovni jezik, te auditorne, kao što su glas i muzika, kao i fizikalne, kao što je dodir. Njegova precizna definicija je sporna i postoje neslaganja oko toga da li su uključeni nenamjerni ili neuspjeli prijenosi i da li komunikacija ne samo da prenosi značenje već ga i stvara. Modeli komunikacije su pojednostavljeni pregledi njenih glavnih komponenti i njihovih interakcija. Mnogi modeli uključuju ideju da izvor koristi sistem kodiranja za izražavanje informacija u obliku poruke. Poruka se šalje putem kanala primaocu koji je mora dekodirati da bi je razumio. Glavna oblast istraživanja koja istražuje komunikaciju naziva se Komunikologija.
Uobičajeni način klasifikacije komunikacije je da li se informacije razmjenjuju između ljudi, pripadnika drugih vrsta ili neživih bića kao što su računari. Za ljudsku komunikaciju, centralni kontrast je između verbalne i neverbalne komunikacije. Verbalna komunikacija uključuje razmjenu poruka u lingvističkom obliku, uključujući govorne i pisane poruke, kao i znakovni jezik. Neverbalna komunikacija se odvija bez upotrebe lingvističkog sistema, na primjer, korištenjem govora tijela, dodira i izraza lica. Druga razlika je između interpersonalne komunikacije, koja se dešava između različitih osoba, i intrapersonalne komunikacije, koja je komunikacija sa samim sobom. Komunikativna kompetencija je sposobnost dobre komunikacije i primjenjuje se na vještine formulisanja poruka i njihovog razumijevanja.
Neljudski oblici komunikacije uključuju komunikaciju životinja i biljaka. Istraživači u ovoj oblasti često preciziraju svoju definiciju komunikativnog ponašanja uključivanjem kriterija da su prisutni uočljivi odgovori i da učesnici imaju koristi od razmjene. Komunikacija sa životinjama se koristi u oblastima kao što su udvaranje i parenje, odnosi između roditelja i potomaka, navigacija i samoodbrana. Komunikacija putem hemikalija posebno je važna za relativno nepokretne biljke. Na primjer, stabla javora ispuštaju takozvana hlapljiva organska jedinjenja u zrak kako bi upozorila druge biljke na napad biljojeda. Većina komunikacije odvija se između pripadnika iste vrste. Razlog je što je njegova svrha obično neki oblik saradnje, koji nije toliko uobičajen među različitim vrstama. Komunikacija među vrstama odvija se uglavnom u slučajevima simbiotskih odnosa. Na primjer, mnoga cvijeća koriste simetrične oblike i karakteristične boje da signaliziraju insektima gdje se nalazi nektar. Ljudi sudjeluju u komunikaciji među vrstama kada komuniciraju s kućnim ljubimcima i radnim životinjama.
Ljudska komunikacija se odnosi na socijalnu interakciju razmjenjivanja informacija, a sve u svrhu razumijevanja i socijalne povezanosti. Kao društvena životinja, ljudi posjeduju prirodnu i urođenu potrebu da komuniciraju jedni sa drugima, da stvaraju međuljudske odnose, te da održavaju i podržavaju ljudske veze. Komunikacija omogućava ljudima da izraze čitavu paletu fizičkih, emocionalnih i psiholoških potreba. Kada imamo neku potrebu, komunikacija nam omogućava da predamo ovu informaciju drugim ljudima, u svrhu obogaćivanja vlastitog, kao i života drugih ljudi. Obogaćivanje života se odnosi na urođenu ljudsku potrebu da doprinosi za dobrobit sebe i drugih ljudi kroz procese socijalne interakcije, te empatijsko vezivanje. Ljudska komunikacija ima dugu historiju i način na koji ljudi razmjenjuju informacije se mijenjao tokom vremena. Ove promjene su obično bile izazvane razvojem novih komunikacijskih tehnologija. Primjeri su pronalazak sistema za pisanje, razvoj masovne štampe, korištenje radija i televizije i pronalazak interneta. Tehnološki napredak doveo je i do novih oblika komunikacije, kao što je razmjena podataka između računara.