Koncentracijski logor Jasenovac (Sabirni logor Jasenovac) bio je ustaški koncentracijski,[1][2] radni, sabirni i logor smrti[3] u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u kojem su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili zatvarani i ubijani Srbi, Židovi, Romi, protivnici NDH, komunisti, Hrvati i Bošnjaci protivnici ustaškog režima i zarobljeni jugoslavenski partizani. Logor se nalazio u Jasenovcu u blizini ušća rijeke Une u Savu i bio je u funkciji od augusta 1941. do aprila 1945. Bio je najveći logor na području okupirane Jugoslavije. U logoru je ubijeno, po raznim izvorima, od 100.000 do preko 1.000.000 ljudi,[2] a bio je jedini logor smrti u Drugom svjetskom ratu u Evropi u kojem je bez njemačkog organizacionog ili materijalnog sudjelovanja sprovođeno sistematsko ubijanje.[3] Sastojao se od pet većih i tri manja logora. Logoru su pripadali i logori Sisak, Gornja Rijeka i Jastrebarsko. U zavisnosti od definicije, površina kompleksa logora bila je oko 240 km2, mada ne postoji jasna definicija pojma "Kompleks logora Jasenovac".[4]