Ladislav II | |
---|---|
![]() Ladislav II krade Svetu krunu Mađarske (iz Mađarska ilustrovana hronika) | |
Vladavina | 1162. – 1163. |
Prethodnik | Stjepan III |
Nasljednik | Stjepan IV |
Krunidba | Juli 1162.[1][2] |
Supružnik | Adelaide Rheinfelden |
Djeca | Irena Piroska |
Dinastija | Arpad |
Otac | Bela II, kralj Ugarske |
Majka | Jelena Vukanović |
Rođenje | 1131. |
Smrt | 1163 (31–32 god)[3][2] |
Ladislav II (mađarski: László II; slovački: Ladislav II; 1131 – 14. januar 1163) bio je kralj Ugarske od 1162. do 1163, nakon što je uzurpirao krunu od svog nećaka Stjepana III. Dobio je titulu bana Bosne od svog oca,[nedostaje referenca] ugarskog kralja Bele II u šestoj godini, ali nikada nije vladao Bosnom. Umjesto toga, 1160. se zajedno sa mlađim bratom Stjepanom nastanio u Konstantinopolju, ali su se obojica vratili u Ugarsku nakon smrti njihovog starijeg brata Gejze II 1162. godine. Njihov povratak je podržao bizantijski car Manuel I Komnen u namjeri da proširi svoj suverenitet preko Ugarske. U početku je car planirao da pomogne njegovom mlađem bratu Stjepanu da se domogne prijestolja, ali su ugarski baroni jedino prihvatali Ladislava kao kralja Ugarske. Njegov kasniji pristalica, Lukas, nadbiskup Esztergoma, je odbio okruniti Ladislava i ekskomunicirao ga, pa ga je okrunio Miko, nadbiskup Kalocsa, u julu 1162.