Lanac transporta elektrona

Lanac transporta elektrona (eng. Electron Transport Chain: ETC) uključuje transfer elektrona između donora elektrona (kao što je NADH) i akceptora elektrona (kao što je O₂) sa transferom H⁺ iona (protona) kroz membranu.^[1][2] Nastali elektrohemijski protonski gradijent se koristi za generiranje hemijske energije u obliku adenozin trifosfata (ATP). Lanci transporta elektrona su ćelijski mehanizmi koji se koriste za upijanje energije iz sunčevog svetla u fotosintezi, kao i iz redoks reakcija, poput oksidacije šećera (ćelijsko disanje).^[3]

U hloroplastima, svjetlost transformira energiju vode do kisika i NADP⁺ do NADPH, putem transfera H⁺ iona kroz membrane hloroplasta. U mitohondrijama, to je konverzija kisika do vode, NADH do NAD⁺ i sukcinata do fumarata, što generira protonski gradijent. Neke bakterije imaju lance transporta elektrona sa komponentama koje su slične onima u hloroplastima ili mitohondrijama, dok druge imaju različite elektronske donore i akceptore. Respiratorni i fotosintetski lanci transporta elektrona su glavna mjesta preranog prenosa elektron na kisik. Tako nastaje superoksid, što potencijalno dovodi do povećanog oksidacijskog stresa.^[4]

1. ^ Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.
2. ^ Nelson D. L., Cox M. M. (2013): Lehninger Principles of Biochemistry. W. H. Freeman and Co., ISBN 978-1-4641-0962-1.
3. ^ Nicholls D. G., Ferguson S. J. (2002): Bioenergetics 3. Academic Press, ISBN 978-0125181211.
4. ^ Fenchel T. King G. M., Blackburn T. H. (2006): Bacterial biogeochemistry: The ecophysiology of mineral cycling, 2nd Ed. Elsevier, ISBN 978-0121034559.