Leukoplast

Leukoplasti (gerč. λευκός – leukós = bijelo + πλαστός – plastós = oblikovano) su kategorija plastida i kao takvi su organele u biljnim ćelijama. Nasuprot ostalim plastidima, kao što su hloroplasti i hromoplasti, oni su nepigmentirani.^{[1][2][3][4][5]}

U nedostatku fotosintetskih pigmenata, leukoplasts nisu zeleni i nalaze se u ne-fotosintetskim tkivimaa biljaka, kao što su korijenje lukovice i sjemenke. Oni mogu biti specijalizirana za rasuta skladištenja škroba, lipida ili proteina, kada su poznat kao amiloplasti, elaioplasti ili proteinoplasti (također nazvani i aleuroplasti). Međutim, u mnogim vrstama ćelija, leukoplasti nemaju veliku funkciju skladištenja i prisutni su u pružanju širokog spektra esencijalnih biosintetskih funkcija, uključujući i sintezu masnih kiselina, kao što su palmitinska kiselina, mnoge aminokiseline i tetrapirolski spojevi jkao što je hem. U principu, leukoplasti su mnogo manji od hloroplasta i imaju promjenljivu morfologijj, često opisanu kao ameboidnu. Opsežna mreža stromula međusobno povezuje leukoplaste koji su uočeni i u epidermskim ćelijama korijenova, hipokotila i latica, kao i u kalusu i suspenzijama kulture ćelije duhana. U nekim vrstama ćelija, u određenim fazama razvoja, leukoplasti su grupirani oko ćelijskog jedra sa stromulama na periferiji ćelije, kao što je primijećene za proplastide u meristemu korijena.

• Etioplasti, koji su se prethodno granali, nezreli hloroplastai, ali može biti i hloroplasti koji su lišeni svjetlosti, nemaju aktivnih pigmenata i mogu se smatrati leukoplastima. Nakon nekoliko minuta izlaganja svetlosti, etioplasti počinju da se pretvaraju u funkcijske hloroplaste i prestaju biti leukoplasti.
• Amiloplasti su velikih dimenzija i skladišta škroba.
• Proteinoplasti skladište proteine i nalaze se u sjemenkama .
• Elaioplasti su skladišta rezervi masti i ulja, a nalaze se u sjemenkama. Oni se također nazivaju oleosomi. kikiriki, naprimjer.

Etioplasti su plastidi bez pigmenata i skladišta su hrane i lamelnih struktura. Ovi plastidi se javljaju u izduženim biljkama, zbog nedostatka svjetlosti.

1. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
4. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
5. ^ Kapur Pojskić L. (2014). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN 978-9958-9344-8-3.