Malajski jezik Bahasa Melayu | |
---|---|
Regije govorenja | Jugoistočna Azija |
Države govorenja | Brunej Singapur Malezija Kokosova ostrva Božićno ostrvo Tajland Indonezija Istočni Timor |
Jezička porodica |
|
Broj govornika | oko 290 miliona |
Službeni status | |
Služben u | Brunej Malezija Singapur Indonezija |
Regulator(i) | Dewan Bahasa dan Pustaka (Institut za jezik i književnost) |
Jezički kod | |
ISO 639-1 | ms |
ISO 639-2 / 5 | may (B) / msa (T) |
ISO 639-3 | zlm |
Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika |
Malajski jezik (malajski: Bahasa Melayu) je jezik malajske grane austronezijske jezične porodice. Kao prometni jezik indijskih, kineskih i evropskih trgovaca, on se govori u čitavoj Indoneziji i na Malajskom poluotoku sve do južnog Tajlanda. Sužbeni jje ezik Bruneja, Indonezije, Malezije i Singapura, a također se govori u Istočnom Timoru i dijelovima Tajlanda . Govori ga 290 miliona ljudi[1] (uključujući 260 miliona kao "indonežanski")[2] širom pomorske Jugoistočne Azije.
Tvori podlogu standardnog malajskog jezika Malezije, a i službenog jezika Indonezije (bahasa) pa se često naziva indonezijskim jezikom. U toku svoga širenja primio je mnoge elemente iz arapskog, sanskrita, tamilskog, nizozemskog i, u skorije vrijeme, engleskog jezika.
Govorni malajski jezik znatno se razlikuje od pisanog time što upotrebljava korijene riječi umjesto izvedenica, što izostavlja vezne čestice. Ovaj se jezik dijeli na više dijalekata: riuski, južnosumatrijski, molučki i džakartski. Malajski jezik je aglutinativan. Postoje tri glavna načina stvaranja novih reči: afiksacija, pravljenje složenica i reduplikacija. Ne poznaje kategorije roda i broja. Pod uticajem Engleza i Holanđana uvedena je latinica.