Maltaza (EC 3.2.1.20) – alfa-glukozidaza, glukoinvertaza, glukosidosukraza, maltaza-glukoamilaza, alfa-glukopiranozidaza, glukozidoinvertaza, alfa-D-glukozidaza, alfa-glukozid hidrolaza, alfa-1,4-glukozidaza, alfa-D-glukozid glukohidrolaza) – je enzim koji razlaže disaharidmaltozu, a nalazi se u graničnom sloju tankog crijeva.[1][2][3][4][5][6] Maltaza katalizirahidrolizu maltoze na jednostavni šećer glukozu. Ovaj enzim je nađen kod biljaka, bakterija i kvasaca. Kod ljudi maltaza razlaže alfa formu maltoze.[7][8][9]
Nedostatak kisele maltaze svrstava se u tri zasebne vrste bolesti, na osnovu starosti pri pojavi simptoma u pogođenih osoba.
U većini slučajeva, ekvivalentna je alfa-glukozidazi, ali termin "maltaza" naglašava disaharidnu prirodu podloge, čijim razlaganjen nastaju glukoza i "alfa-glukozidaza", što naglašava tip veze, tj. da li je supstrat disaharid ili polisaharid .
Vampirski šišmiši su jedini kičmenjaci koji ne ispoljavaju aktivnost crijevnih maltaza.[10]
^Bruni, C.B., Sica, V., Auricchio, F. and Covelli, I. (1970). "Further kinetic and structural characterization of the lysosomal α-D-glucoside glucohydrolase from cattle liver". Biochim. Biophys. Acta. 212 (3): 470–477. doi:10.1016/0005-2744(70)90253-6. PMID5466143.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^Larner, J. (1960). "Other glucosidases". u Boyer, P.D., Lardy, H. and Myrbäck, K. (ured.). The Enzymes. 4 (2nd izd.). New York: Academic Press. str. 369–378.CS1 održavanje: više imena: editors list (link)
^Sørensen, S.H., Norén, O., Sjöström, H. and Danielsen, E.M. (1982). "Amphiphilic pig intestinal microvillus maltase/glucoamylase. Structure and specificity". Eur. J. Biochem. 126: 559–568. doi:10.1111/j.1432-1033.1982.tb06817.x. PMID6814909.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^Graeme K., Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London, ISBN0-12-361811-8.
^Nelson D. L., Michael M. Cox M. M. (2013): Lehninger Principles of Biochemistry. W. H. Freeman, 2013.ISBN978-1-4641-0962-1.
^Bajrović K., Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN9958-9344-1-8.