Kod eukariota je kodirana iz jedarne DNK, kao kod svih organizama čiji je genom zasnovan na DNK. Uloga miRNK se ostvaruje preko baznog uparivanja s komplementarnim sekvencama unutar molekule iRNK.[7] Kao rezultat toga, ove su molekule iRNK su prigušene jednim ili više od sljedećih procesa:
1. rasijecanje lanca iRNK u dva komada;
2. destabiliziranje iRNK skraćivanjem njenog poly(A) repa i
Primjeri miRNK matične petlje sa zrelom miRNK (crveno)
Genom čovjeka može kodirati preko 1.000 miRNK,[9][10] koje su učestale u mnogim tipovima sisarskih ćelija,[11][12] a javljaju se za kopiranje oko 60% gena čovjeka i ostalih sisara.[13][14]
Ove miRNK su dobro konzervirane sekvence i kod biljaka i kod životinja, a snatra se da su vitalnog značaja i evolucijski drevne komponente regulacije gena.[15][16][17][18][19] Iako su osnovne komponente mikroRNK puta među biljkama i životinjama konzervirane, čini se da se miRNK repertoar u dva carstva samostalno pojavio sa različitim primarnim vidom djelovanja.[20][21]
Biljne miRNK obično imaju približno perfektno uparivanje sa odgovarajućim iRNK ciljnim molekulama, koje izazivaju represiju gena tokom prerade ciljnih transkripata.[22] Nasuprot tome, životinjske miRNK su sposobne za prepoznavanje njihovih ciljnih iRNK pomoću 6–8 nukleotida na 5' kraju miRNK,[13][23][24] koje nisu dovoljno uparene da induciraju cijepanje ciljnih iRNK.[7] Kod životinja je obilježavajuća kombinirana regulacija miRNK.[7][25]
Data miRNK može imati na stotine različitih ciljnih iRNK, a dati cilj može biti reguliran multiplim miRNK-a.[14][26]
^Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN9958-9344-3-4.
^Alberts B. (2002)ː Molecular biology of the cell. Garland Science, New York, ISBN0-8153-3218-1.
^Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN9958-9344-1-8.
^Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN978-9958-9344-8-3.
^Bentwich I, Avniel A, Karov Y, Aharonov R, Gilad S, Barad O, Barzilai A, Einat P, Einav U, Meiri E, Sharon E, Spector Y, Bentwich Z; Avniel; Karov; Aharonov; Gilad; Barad; Barzilai; Einat; Einav; Meiri; Sharon; Spector; Bentwich (juli 2005). "Identification of hundreds of conserved and nonconserved human microRNAs". Nat. Genet. 37 (7): 766–70. doi:10.1038/ng1590. PMID15965474.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^Lagos-Quintana M, Rauhut R, Yalcin A, Meyer J, Lendeckel W, Tuschl T; Rauhut; Yalcin; Meyer; Lendeckel; Tuschl (april 2002). "Identification of tissue-specific microRNAs from mouse". Curr. Biol. 12 (9): 735–9. doi:10.1016/S0960-9822(02)00809-6. PMID12007417.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^ abLewis BP, Burge CB, Bartel DP (2005). "Conserved seed pairing, often flanked by adenosines, indicates that thousands of human genes are microRNA targets". Cell. 120 (1): 15–20. doi:10.1016/j.cell.2004.12.035. PMID15652477.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)