Muslimansko osvajanje Sirije | |||
---|---|---|---|
Muslimanska osvajanja Arapsko-bizantijski ratovi | |||
Datum | 634–638 | ||
Lokacija | Sirija, Palestina, Jordan, Liban, Izrael i jugoistočna Anadolija | ||
Ishod | Pad Sirije pod muslimansku vlast | ||
Sukobljene strane | |||
| |||
Komandanti | |||
Muslimansko osvajanje Sirije je niz vojnih pohoda muslimanske vojske Rašidunskog halifata, poduzetih u periodu između 634. i 638. godine, sa ciljem osvajanja Sirije. Teritorija tzv. Velike Sirije odnosno Levanta je u to doba činila istočni dio Bizantijskog carstva. Muslimanske snage su se pojavile na granicama carstva još za vrijeme života Muhammeda što je rezultiralo bitkom kod Mutaha 629. godine, ali je prava invazija na Levant započela 634. godine za vrijeme halifa Ebu-Bekra i Omera ibn el-Hattaba i njihovog najvažnijeg vojskovođe Halida ibn Velida. Iako je Bizantijsko carstvo u to doba bilo jedna od najmoćnijih sila, muslimanska vojska je već na samom početku invazije, zahvaljujući između ostalog i vojničkim sposobnostima Halida ibn Velida, postigla zadivljujuće uspjehe te su osvojili Damask i izbili na obalu Mediterana.