Nadbiskup (grč. αρχεπίσκοπος, riječ složena od arché »prvi« i episkopos »nadglednik«) je naziv koji se u Katoličkoj Crkvi daje biskupu koji se nalazi na čelu jedne nadbiskupije.
Dijeceza se naziva nadbiskupijom kad je riječ o metropoliji, to jest središtu jedne crkvene pokrajine, ili kad su posrijedi historije razlozi. Nadbiskup se od biskupa razlikuje čašću, ali ne i svetim Redom: nadbiskup i biskup su isti stepen sakramenta reda, a razlika među njima nije sakramentalna, nego funkcionalna. Zato biskup, kad postaje nadbiskupom, ne mora primiti nikakav novi sakrament ili sveti Red.
Nadbiskup koji se nalazi na čelu metropolije naziva se i metropolit.
U Rimokatoličkoj Crkvi postoje i nadbiskupi koji nisu metropoliti. Tri su vrste takvih nadbiskupa:
Nadbiskup koji je i metropolit nosi palij, dok ga nadbiskupi koji to nisu ne nose.
U pravoslavlju nadbiskup se naziva arhiepiskop.[1],