Nikolaj Ivanovič Vavilov | |
---|---|
![]() | |
Rođenje | [1][2] Moskva, Ruska Imperija[1][2] | 25. novembar 1887.
Smrt | 26. januara 1943. Saratov, RSFSR, SSSR[1][2] |
Alma mater | Moskovski Agrikulturni Institut |
Poznat(a) po | Osnivač Centra za porijeklo |
Istaknute nagrade | Lenjinova nagrada Član Kraljevskog društva[3] |
Nikolaj Ivanovič Vavilov, (ruski: Николай Иванович Вавилов) 25. novembar 1887. – 26. februar 1943.) bio je ugledni ruski i sovjetski agronom, botaničar i genetičar, najpoznatiji po tome što je identifikovao porijeklo kultiviranih biljaka. Posvetio je svoj život proučavanju i poboljšanju pšenice, kukuruza i drugih žitarica koje prehranjuju svjetsko stanovništvo.[4][5][6][7][8]
Vavilovljev rad kritizirao je sovjetski agronom Trofim Lisenko, koji je bio protivnik koncepta biljne biologije češkog biologa i osnivača moderne genetike Gregora Mendela. Lisenko je uspio da stekne naklonost Staljina. Kao rezultat toga, Vavilov je uhapšen i kasnije osuđen na smrt u julu 1941. Iako mu je kazna preinačena u dvadeset godina zatvora, umro je od gladi u zatvoru 1943.