Nuklearna magnetna resonanca ili nuklearna magnetna rezonansa (NMR) je fizički fenomen u kojem jezgra u jakoj konstanti magnentnog polja uznemirava slabo oscilirajuće magnetno polje (u bliskom polju [1]) i odgovaraju proizvodnjom elektromagnetnog signala sa frekvencijskim obilježjem magnetnog polja u jezgru. Ovaj proces se dešava u blizini rezonancije, kada se frekvencija oscilacija podudara sa vlastitom frekvencijom jezgara, što ovisi o jačini statičkog magnetnog polja, hemijskom okruženju i magnetnim svojstvima uključenog izotopa. U praktičnoj primjeni sa statičkim magnetskim poljima do oko 20% tesla, frekvencija je slična VHF i UHF televizijske emisije (60–1000 MHz).