Operacija Flavius

Ovaj članak je u začetku. Članak treba imati najmanje 5 rečenica i linkove na druge postojeće članke. Uključite se i pomozite Wikipediji proširivanjem ovog članka.

Operacija Flavius bila je vojna operacija u kojoj su tri pripadnika Privremene irske republikanske armije (IRA) ubijena od strane britanske Specijalne vazdušne službe (SAS) u Gibraltaru 6. marta 1988.^[1][2] Vjeruje se da trojac planira napad automobilom bombom na britansko vojno osoblje u Gibraltaru. Ubijeni su dok su napuštali teritoriju, nakon što su parkirali automobil. Utvrđeno je da su sva trojica nenaoružani, a u automobilu nije otkrivena bomba, što je dovelo do optužbi da se britanska vlada urotila da ih ubije. Istraga u Gibraltaru donijela je odluku da su vlasti postupile zakonito, ali je Evropski sud za ljudska prava zaključio da, iako nije bilo zavjere, planiranje i kontrola operacije su bili toliko manjkavi da je upotreba smrtonosne sile bila gotovo neizbježna. Smrt je bila prva u nizu nasilnih događaja u periodu od četrnaest dana. Dana 16. marta napadnuta je sahrana trojice pripadnika IRA-e, pri čemu su tri ožalošćena mrtva. Na sahrani jednog, dva britanska vojnika su ubijena nakon što su greškom uletjeli u procesiju.

Krajem 1987. britanske vlasti su postale svjesne plana IRA-e da detonira bombu ispred guvernerove rezidencije u Gibraltaru. Na dan pucnjave, poznati član IRA-e Seán Savage viđen je kako parkira automobil u blizini okupljališta za paradu; kolege članovi Daniel McCann i Mairéad Farrell viđeni su kako prelaze granicu ubrzo nakon toga. Kako je osoblje SAS-a krenulo da presretne njih trojicu, Savage se odvojio od McCanna i Farrell-a i pobjegao na jug. Dva vojnika su progonila Savagea dok su se dvojica približila McCannu i Farrellu. Vojnici su prijavili da su vidjeli pripadnike IRA-e kako prave prijeteće pokrete kada su ih izazvali, pa su ih vojnici upucali više puta. Utvrđeno je da su sva trojica nenaoružani, a u Savageovom automobilu nije bilo bombe, iako je drugi automobil sa eksplozivom kasnije pronađen u Španiji. Dva mjeseca nakon pucnjave, na britanskoj televiziji emitovan je dokumentarac "Smrt na stijeni". Koristeći rekonstrukcije i iskaze očevidaca, predstavljena je mogućnost da su tri člana IRA-e nezakonito ubijena.

Istraga o smrtima počela je u septembru 1988. Vlasti su navele da je tim IRA-e praćen do Malage, gdje ih je izgubila španska policija, te da se njih trojica nisu ponovo pojavila sve dok Savage nije viđen kako parkira svoj automobil na Gibraltaru. Vojnici su svjedočili da su vjerovali da su osumnjičeni bombaši posegnuli za oružjem ili daljinskim detonatorom. Nekoliko očevidaca prisjetilo se da su vidjeli trojicu kako pucaju bez upozorenja, s podignutim rukama ili dok su bili na zemlji. Jedan svjedok, koji je za "Smrt na stijeni" rekao da je više puta vidio kako vojnici pucaju dok je bio na zemlji, povukao je svoju izjavu na istrazi, što je potaknulo istragu programa koja je to u velikoj mjeri potvrdila. Istraga je donela presudu za zakonito ubistvo . Porodice su nezadovoljne odnijele slučaj Evropskom sudu za ljudska prava. Donoseći svoju presudu 1995. godine, sud je utvrdio da je operacija bila u suprotnosti sa članom 2. Evropske konvencije o ljudskim pravima jer je propust vlasti da uhapse osumnjičene na granici, u kombinaciji sa informacijama datim vojnicima, doveo do upotreba smrtonosne sile gotovo neizbježna. Odluka se navodi kao značajan slučaj u upotrebi sile od strane države.

1. ^ "Gibraltar killings and release of the Guildford Four". BBC News. 18 March 1999. Pristupljeno 31 January 2014.
2. ^ McKittrick, David (6 June 1994). "Dangers that justified Gibraltar killings". The Independent. Arhivirano s originala, 24 May 2022. Pristupljeno 31 January 2014.