Pacta sunt servanda

Pacta sunt servanda [1] ("sporazumi se moraju održati") je temeljni princip zakona koji smatra da su međunarodni ugovori/sporazumi ili ugovori obavezujući za strane koje su ga sklopile. [2] To je princip pretežno međunarodnog običajnog prava. [3] Prema Hansu Wehbergu, profesoru međunarodnog prava, "mali broj pravila za uređenje društva ima tako dubok moralni i vjerski utjecaj" kao što je ovo pravilo.[4]

U svom najprostijem smislu, načelo se odnosi na privatne ugovore i propisuje da se odredbe, odnosno klauzule ugovora vode kao zakon između dvije ili više ugovornih strana, te prema tome implicira da zanemarivanje njihovih obaveza predstavlja kršenje ugovora. Prvi poznati izraz brokarda nalazi se u spisima kanoniste kardinala Hostiensisa iz 13. stoljeća nove ere, koji su potom objavljeni u 16. stoljeću.[5]

  1. ^ Latin for "agreements must be kept", Black's Law Dictionary (8th ed. 2004)
  2. ^ Wehberg, Hans (1959). "Pacta Sunt Servanda". American Journal of International Law (jezik: engleski). 53 (4): 775–786. doi:10.2307/2195750. ISSN 0002-9300. JSTOR 2195750.
  3. ^ Kunz, Josef L. (1945). "The Meaning and the Range of the Norm Pacta Sunt Servanda". American Journal of International Law (jezik: engleski). 39 (2): 180–197. doi:10.2307/2192340. ISSN 0002-9300. JSTOR 2192340.
  4. ^ Wehberg, H., 'Pacta Sunt Servanda', The American Journal of International Law 53, no. 4 (1959), accessed 10 February 2022
  5. ^ Hyland, 1994, p. 416

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne