Period inkubacije (također poznat kao latentni period ili period latencije) je vrijeme proteklo između izlaganja patogen omorganizmu, hemikaliji ili zračenju, i kada se znaci i simptomi prvi put pojave.[1] Kod tipske zarazne bolesti, period inkubacije označava period koji je potreban organizmu koji se razmnožava da dostigne prag neophodan da izazove simptome kod domaćina.
Dok "latentni" ili "latencijski period" mogu biti sinonimi, ponekad se pravi razlika prema kojoj se latentni period definiše kao vrijeme od infekcije do zaraze. Koji period je kraći zavisi od bolesti. Osoba može nositi bolest, kao što je Streptococcus u grlu, bez ikakvih simptoma. U zavisnosti od bolesti, osoba može ili ne mora biti zarazna tokom perioda inkubacije.
Tokom latencije, infekcija je subklinička. Što se tiče virusne infekcije, u inkubaciji se virus replicira.[2] Ovo je u suprotnosti sa latencijom virusa, oblikom mirovanja u kojem se virus ne replicira. Primjer latencije je HIV infekcija. HIV u početku možda nema simptome i ne pokazuje znakove AIDS, uprkos tome što se HIV replicira u limfnom sistemu i brzo akumulira veliko virusno opterećenje. Ljudi sa HIV-om u ovoj fazi mogu biti infektivni.