Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Ovaj članak zahtijeva čišćenje. |
Moguće je da članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku. |
Pjotr Leonidovič Kapica ili Peter Kapitza FRS (ruski: Pëtr Leonidovič Kapica, rumunski: Petre Capița (8. juli [1] – 8. april 1984) bio je vodeći sovjetski fizičar, inženjer i nobelovac,[2][3] najpoznatiji po svom radu u fizici niskih temperatura.
Kapica je rođen u Kronštatu, u tadašnjoj Ruskoj Imperiji, od roditelja porijeklom iz Besarabije - Volinjani, Leonida Petroviča Kapice (rumunski Leonid Petrovici Capița), vojnog inženjera koji je konstruisao utvrđenja, i Olge Jeronimovne Kapice iz plemićke poljske porodice Stebnicki.[4][5] Pored ruskog, porodica Kapica govorila je i rumunski jezik.[6]
Kapicine studije prekinuo je Prvi svjetski rat, u kojem je dvije godine služio kao vozač sanitetskog vozila na poljskom frontu.[7] Diplomirao je na Petrogradskom politehničkom institutu 1918. Njegova žena i dvoje djece umrli su u epidemiji gripe 1918–1919. Potom je studirao u Velikoj Britaniji, radeći duže od deset godina s Ernestom Rutherfordom u Cavendishevoj laboratoriji na Univerzitetu u Cambridgeu i osnivajući utjecajni Kapicin club. Bio je prvi direktor laboratorije Mond u Cambridgeu.[8]
Tokom 1920-ih stvorio je tehnike za stvaranje ultrajakih magnetnih polja ubrizgavanjem jake struje na kratke periode u posebno konstruisane elektromagnete sa vazdušnim jezgrom. 1928. otkrio je linearnu zavisnost otpornosti od jačine magnetnog polja u različitim metalima za vrlo jaka magnetna polja.
Godine 1934. Kapica se vratio u Rusiju da posjeti roditelje, ali ga je Sovjetski Savez spriječio da se vrati u Veliku Britaniju.[9].
Kapica je 1978. dobio Nobelovu nagradu za fiziku "za svoje osnovne izume i otkrića u području fizike niskih temperatura", a također je često citiran zbog svoje dugogodišnje uloge lidera u razvoju ovog područja. Nagradu je podijelio s Arno Allanom Penziasom i Robertom Woodrowom Wilsonom, koji su otkrili kosmičku mikrotalasnu pozadinu.[10]
Kapitsa otpor je toplotni otpor (koji uzrokuje temperaturni diskontinuitet) na granici između tekućeg helija i čvrste materije. Kapica–Diracov efekt jest kvantnomehanički efekt koji se sastoji od difrakcije elektrona na stajaćem talasu svjetlosti. U dinamici fluida, Kapicin broj jest bezdimenzionalni broj koji karakterizira tok tankih filmova fluida niz nagib.
|title=
nedostaje ili je prazan (pomoć)
|doi=
(pomoć). |access-date=
zahtijeva |url=
(pomoć)