Poliadenilacija je pojava dodavanja poli (A) repa transkriptu RNK, obično iRNK. Poli (A) rep sastoji se od više adenozin-monofosfata. Drugim riječima, to je dio RNK koji ima samo adeninske baze. U eukariota, poliadenilacija je dio procesa koji proizvodi zrelu iRNK za translaciju. Kod mnogih bakterija, poli (A) rep podstiče razgradnju iRNK. Stoga je dio većeg procesa ekspresije gena.
Proces poliadenilacije počinje i završava kao transkripcija gena. Prvo se cijepa 3′ segment novonastale pre-iRNK skupa proteina; ti proteini zatim sintetiziraju poli (A) rep na 3′ kraju RNK. U nekim genima ti proteini dodaju poli (A) rep na jednom od nekoliko mogućih mjesta. Stoga poliadenilacija može proizvesti više od jednog transkripta iz jednog gena (alternativna poliadenilacija), slično kao alternativna prerada RNK.
Poli (A) rep važan je za jedarni eksport, translaciju i stabilnost iRNK. Rep se vremenom skraćuje, a kada je dovoljno kratak, iRNK se enzimski razgrađuje.[1] Međutim, u nekoliko tipova ćelija, iRNK s kratkim poli (A) repovima pohranjuju se za kasniju aktivaciju ponovnom poliadenilacijom u citosolu. Nasuprot tome, kada se poliadenilacija dogodi u bakterijama, ona podstiče degradaciju RNK.[2] Ovo se ponekad dešava i za eukariotske nekodirajuće RNK.[3][4]
Molekule iRNK i kod prokariota i kod eukariota imaju poliadenilirane 3′-krajeve, pri čemu su prokariotski poli (A) repovi općenito kraći, a molekule iRNK manje poliadenilirane.[5]