Program "Voyager" je program za istraživanje Sunčevog sistema koji se je sastojao od dvije letelice Voyager 1 i Voyager 2.[1] Lansirane su 1977. godine kako bi se iskoristilo povoljno planetarno poravnanje kasnih 70-ih godina 20. vijeka. Dvije identične letjelice Voyager 1 i Voyager 2 su danas uz Pioneer 10 i Pioneer 11 letjelice koje su najviše udaljene od Zemlje. 25 godina poslije njihovog lansiranja 1977. godine, Voyager 1 i 2 su mnogo dalje od najudaljenije planete Sunčevog sistema Neptuna i patuljaste planete Plutona. Oni su prošli područje heliopauze, te se smatra kako tu počinje međuzvjezdano putovanje.[2] Voyager 1 koji je gotovo dvostruko udaljeniji od Zemlje nego što je to Pluton, kreće se brzinom od više od 17 km/s. Obje letjelice još šalju signale putem Deep Space Network mreže[nedostaje referenca]. Primarna misija je bila istraživanje Jupitera i Saturna, a nakon toga Voyager 2 je bio poslan u istraživanje Urana i Neptuna, a Voyager 1 dalje prema Plutonu i kraju Sunčevog sistema.