U medicini, proteza (od starogrčki: πρόσθεσις ),[1] ili protetski implantat,[2][3] je umjetna naprava koja zamjenjuje dio tijela koji nedostaje, a koji može biti izgubljen traumom, bolešću ili stanjem prisutnim pri rođenju (kongenitalni poremećaj). Proteze su namijenjene vraćanju normalnih funkcija dijela tijela koji nedostaje.[4] Rehabilitaciju amputiraca prvenstveno koordinira fizijatar kao dio interdisciplinarnog tima koji se sastoji od fizijatara, protetičara, medicinskih sestara, fizioterapeuta i radnih terapeuta.[5] Proteze se mogu kreirati ručno ili pomoću računarski potpomognutog dizajna (CAD), softverskog sučelja koji pomaže kreatorima da dizajniraju i analiziraju kreaciju pomoću računarski generisane 2-D i 3-D grafike, kao i alata za analizu i optimizaciju.[6]
Protezu za osobu treba biti dizajnirana i sastavljena prema izgledu i funkcionalnim potrebama osobe. Na primjer, osobi može biti potrebna transradijalna proteza, ali osoba treba da bira između estetskog funkcionalnog uređaja, mioelektričnog uređaja, uređaja na tjelesni pogon ili uređaja za neku specifičnu aktivnost. Budući ciljevi i ekonomske mogućnosti osobe mogu joj pomoći da izabere između jednog ili više uređaja.
Kraniofacijalne proteze uključuju intraoralne i ekstraoralne proteze. Ekstraoralne proteze se dalje dijele na hemifacijalne, aurikularne (ušne), nazalne, orbitalne i očne. Intraoralne proteze uključuju zubne proteze, kao što su proteze, obturatori i zubni implantati.