Reductio ad absurdum

Reductio ad absurdum je latinski izraz za svođenje značenja na apsurd. Potiče od prevoda grčkog izraza (grčki: ἡ εις άτοπον απαγωγη - hi eis atopon apagogi).

Ovim postupkom se na početku dokaza pretpostavlja suprotno od onoga što se želi dokazati pokazujući da suprotan scenario bi doveo do apsurda ili kontradikcije.^[1][2][3][4] Ako se na kraju dokaza (u slijedu istinitih tvrdnji) dođe do kontradikcije, znači da je početna pretpostavka neodrživa i time je dokaz završen.

Ovdje se implicitno koristi zakon kontradikcije (odnosno zakon o neproturječnosti) koji tvrdi da jedna kategorična izjava ne može biti istovremeno i istinita i neistinita. Također je ovdje bitan i zakon isključenja treće mogućnosti. Dakle jedna kategorična izjava ne može biti istovremeno ni istinita ni neistinita. Drugim riječima, ako nije istinita, ona mora biti neistinita i obrnuto.

1. ^ "Reductio ad absurdum | logic". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 11. 2019.
2. ^ "Definition of REDUCTIO AD ABSURDUM". www.merriam-webster.com (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 11. 2019.
3. ^ "reductio ad absurdum", Collins English Dictionary – Complete and Unabridged (12th izd.), 2014 [1991], pristupljeno 29. 10. 2016
4. ^ Nicholas Rescher. "Reductio ad absurdum". The Internet Encyclopedia of Philosophy. Arhivirano s originala, 12. 7. 2010. Pristupljeno 21. 7. 2009.