Refrakcijska dalekovidnost – poznata i kao hipermetropija ili hiperopij – stanje je oka u kojem je svjetlost fokusirana iza mrežnjače, a akomodacija miruje.[3] Mala hipermetropija kod mladih pacijenata obično se korigira akomodacijom, bez ikakvih oštećenja vida.[1] Međutim, zbog ovog prilagodljivog napora za daljinski vid, pogođeni se mogu žaliti na astenopične simptome dok neprestano čitaju.[1] Neki hipermetropi mogu vidjeti jasno iz daljine, ali vid iz blizine može biti zamagljen, zbog nedovoljne akomodacije. Zato se ovaj nedostatak naziva dalekovidnošću.[4] Ako je hipermetropija visoka, doći će do oštećenja vida i na daljinu i na blizinu.[1] Osobe mogu imati idisfunkcije prilagodbe, binokularnu disfunkciju, ambilopiju i strabizam, popularno poznat kao frljavost.[2] Novorođenčad je gotovo uvijek hipermetropna, što se postupno smanjuje, kako se dob povećava.[3]
^ abcdKhurana, AK (septembar 2008). "Errors of refraction and binocular optical defects". Theory and practice of optics and refraction (2nd izd.). Elsevier. str. 62–66. ISBN978-81-312-1132-8.