Respiratorna insuficijencija (Zatajenje disanja) | |
---|---|
![]() | |
Klasifikacija i vanjski resursi | |
ICD-10 | J96 |
ICD-9 | 518.81 |
DiseasesDB | 6623 |
eMedicine | med/2011 |
MeSH | D012131 |
Respiratorna insuficijencija ili zatajenje disanja jest posljedična bolest neadekvatne razmjene plinova preko respiratornog sistema, što znači da se u arterijama ni kisik, ni ugljik-dioksid ili oboje ne mogu održavati na normalnim nivoima. Pad kisika koji se prenosi u krvi poznat je kao hipoksemija; porast nivoa arterijskog ugljik-dioksida naziva se hiperkapnija. Respiratorna insuficijencija je klasifikovana kao tip 1 ili tip 2, na osnovu toga da li postoji visok nivo ugljik-dioksida, a može biti akutna ili hronična. U kliničkim ispitivanjima, definicija respiratorne insuficijencije obično uključuje povećanu brzinu disanja, abnormalne plinove u krvi (hipoksemija, hiperkapnija ili oboje) i dokaz pojačanog rada disanja. Respiratorna insuficijencija uzrokuje izmijenjen mentalni status zbog ishemiju u mozgu.
Tipske referentne vrijednosti parcijalnog pritiska su za kisik Pa O2 više od 80 mmHg (11 kPa) i ugljik-dioksid Pa CO2 manje od 45 mmHg (6,0 kPa).[1]