Rhamnaceae (Porodica pazdrijenova) | |
---|---|
![]() | |
Sistematika | |
Carstvo | Plantae |
Divizija | Tracheophyta |
Razred | Magnoliopsida |
Red | Rosales |
Porodica | Rhamnaceae Juss. |
![]() Areal Rhamnaceae | |
Sinonimi | |
Frangulaceae DC. Phylicaceae J.Agardh |
Rhamnaceae je velika porodica cvjetnicas, pretežno stablašica, grmova i nešto loza, obično zvana porodica heljdi.[2] iz reda Rosales.[3]
Porodica obuhvata 55 rodova sa oko 950 vrsta.[4] Rhamnaceae su rasprostranjene širom svijeta, ali su češće u suptropskim i tropskim regijama. Najraniji fosilni dokazi o njims potiču iz kasne krede. Fosilni cvjetovi nađeni su iz gornje krede Meksika i paleocena u Argentini.[5]
Listovi biljakau porodici Rhamnaceae su jednostavni, tj. nisu podijeljeni na manje listiće. Mogu biti naizmjenični i spiralni ili nasuprotni. Imaju stipule. U mnogim rodovima su modificirani u bodlje, a u nekim (npr. Paliurus spina-christi i Colletia cruciata) tako spektakularni. Colletia se ističe po tome što imaju dva pazušna pupoljka umjesto jednog, jedan se razvija u trn, a drugi u izdanak.[2]
Cvjetovi su radijalno simetrični. Imaju po 5 (ponekad 4) zasebne latice i 5 (ponekad 4 ili nijedna) odvojena čašičnigh listova. Čašice mogu biti bijele, žućkaste, zelenkaste, ružičaste ili plave; male su i neupadljive kod većine rodova, mada su kod nekih (npr. Ceanothus) guste nakupine cvjetova upadljive. Nasuprot laticama je 5 ili 4 prašnika.[2] jajnik je nadrastao, sa 2 ili 3 ovule (ili jednim po odbacivanju ostalih).
Plodovi su uglavnom bobice, mesnate drupe ili orašasti. Neki su prilagođene za prenošenje vjetrom, ali većinu ih raznose sisari i ptice. Kineska jujuba je plod stablašice jujube (Ziziphus zizyphus) i glavno je voće u Kini.
Američki rod Ceanothus, koji ima nekoliko vrsnih ukrasnih vrsta, ima sposobnost nemahunarske fiksacije dušika preko odgovarajućih kvrŽica na korijenu.[6]
Ekonomske koristi Rhamnaceae uglavnom su kao ukrasnih biljaka i kao izvor mnogih sjajnih zelenih i žutihb boja. Drvo roda Rhamnus je bilo i najomiljenija vrsta koja se koristila za barutski ugljen prije razvoja modernih pogonskih goriva.